Ništa ne tražim trebala bih jer nakupljena tjeskoba u utrobi otežala usporava mi hod s druge strane ulice hoda žena jednako spora svijet mi se opet čini lijep uzela je šutke težine moje pola
Kategorija > Uncategorized
Mjesečeva duša
Naslikaj mi nebo plavoga sjaja Preljeveno kapljama svježe rose Oblaka cvjetnih bez horizonta i kraja Prošarano nitima sjajne tvoje kose.
Hoću li moći
Rastvoriti se još malo više napraviti mjesto za novu šutnju sliku šum tvrdu samoću sjećanje – paperje prožimanje i zebnju neću li stići sve to sakupiti usitniti lakše u sebe zbiti prikriti sačuvati osjećaj u dan već hrle trenuci-trnci hoću li moći
*****
Popit će se čaša dvije pjenušca. A uz ručak dobre želje, puno smijeha. Nešto slatko nakon svega. Pa još jednu zapisat ću recku na uzglavlju životne postelje. fotografija: Tonka 02.06.2015.
Nasušno
Početak znam i kraj sve je između bilo je li trebalo biti pitanje u misli začahureno samo u nasušnoj potrebi slijepo se otvara baš kao sada
Zvono
Umjesto crkvenog zvona gavran zakriješti sa starog hrasta i znam vrijeme je. Ustati valja, ali neka, još malo, još minuta, dvije, tek toliko da prevarim misli kako će danas biti drukčije, iako znam neće. Zvono, crkveno zvono zazvonit će jednom, ali tada umjesto mene drugi će slušati. Ustati valja. 30.05.2015.
