Udar zvona pa muk neumoljiv usne kao patent zatvarači na ženskim suknjama stisnute netko ipak glasno broji otkucaje odaje nestrpljenje oglašava se zvono po deveti put rastrese tišinu po trgu pjesnik pročisti grlo nekako važno moje uho bijeli cvijet on polako govori svoju pjesmu
Kategorija > Uncategorized
Kruženje
U izmaglici sjećanja tračak svjesnosti pronalazi put u dodiru s novim danom. Možda su snovi vukovi što proždiru mladunčad namjerno? Pojavljuje se intrigantna misao, a onda kao trudnica pred prvi porod tražim odgovor na nepoznato u čudnoj nesigurnosti znajući da je kolebanje uvijek pogibeljno, ali što činiti kada su snage na izmaku? Sunce ponovo obasjava […]
Zagledana u naličje dlana
Zagledana u naličje dlana u dvije smeđe pjege ne mislim o danima ne bih ni o satima lakše je minutama zbrajati i odustajati igrati se priznavajući prošlo pitam se kako ti je u kući gdje ptice prilaze blizu dok pritajen tihotom ponavljaš ono što pamtiš /one te ipak čuju/ strahom odlepršaju samoća se tad […]
Charlles Bukowski /odabrah za Vas/
NIŠTA NIJE DJELOTVORNO KAO PORAZ uvijek nosi notes sa sobom kamo god ideš ,rekao je on, i ne pij previše,piće otupljuje osjetila,
Onemoćat će jugo
Ne progovara mi se a u šutnji gubim pomirljivo kako bi ugodila sebi priznajem ima nježnosti u rastanku od sebe zatomljujem razlog razumu nemam snagu dotaknuti i pomaknuti ovo ravnodušno koje na predaju podsjeća sve buntovne misli plitka su rijeka u kojoj vrtloga nema da me ponese onemoćat će jugo mora
Kad nitko ne diše u blizini
Nemiri jačaju prijete krugovali tjeskobe sužavaju prostor istiskuju zrak udah mi treba a nitko ne diše u blizini čekam ne znam što more zna izvalja valom mrtvu školjku ona huči utjehu još ne diše u blizini nitko ali hoće sačekaj
O snu u opni
Čekam da zašute svi kako bih mogla biti udaljenost bliže sna što u opni kao u dječijem balonu tavori dan neotkriven neoslobođen prisjećanjem a ja ne bih bila ja ako ne pokušam
Od iskona
To nisi ti, govore prijatelji zbunjeno. Od kuda te misli, gdje si zalutala, propitkuju? Kako da im objasnim kada ni sama ne razumijem? Misli se roje, same dolaze i prolaze, trag ostavljaju. Ostavljaju trag svog prolaska kroz riječi, kroz stihove. Nisu to nagovještaji, nisu prijetnje, mislim ni zbilja nije i ni malo me ne plaše. […]
Kao molitva
Rominja dan, turobno siv i gotovo tih. Ptice spavaju sakrivene u krošnjama i tek poneka preleti hrabro između kišnih kapi. Usud nam je isti u pokušaju krenuti dalje. Možda su moja krila onemoćala, mislim, možda samo odmor trebaju prije uzleta? Tješim se da to turobnost dana ispisuje jer nisam ja ptica i dom me od […]
