Fali mi jutro u tvom zagrljaju, da uđeš u moje oči da te čuvam dok sanjaš, dok te pijem na izdisaju noći Fali mi dan u tvojoj mašti, da vratim nadi krila da te maštom maštam na usnama od papira fali mi da mi fališ a znaš da gladan sam te ostao, mila
Kategorija > Uncategorized
Moj Jesenjin – iz zbirke “Pisci, ljubav i ostale trice”
Svaki njegov stih u mome srcu plače nekad boli tiše nekad boli jače.
Jež i ladolež
Znadete li zašto jež uvijek voli ladolež. Zato što se ko u kući u njeg može sav uvući. Bodlje oštre tu on može naoštriti sve do kože. Kad ga umor snažan svlada ležaljka mu u sred hlada. Snove lijepe tu on sanja malog miša u sred granja. Štefica Vanjek-Štefi
Domišljena pjesma
Podigni se i ispravi tako ostani strahovi će se istančati poput jutarnje magle pod visokim suncem lakši biva susret sebe sa sobom potom utišaj um neometan ničim srce srcu daj hrabrije ćeš prigrliti to što život otkucajima poručuje
Moji pjesnici- iz zbirke”Pisci, ljubav i ostale trice”
Voljela sam Sergeja, Matoša i Lorcu s njima sam se budila i bdjela gradila sam i život i snove čitajući sva njihova djela.
još jedno proleće
Još jedno proleće u očima punim tebe, cveta i traje Još jedan dan te grlim beharom još jedna godina miriše, na ljubav Lepo je proleće, videti zaljubljen, očima deteta koje godine ne broji kom vreme ne smeta i nikad nije i nikad neće još jedno proleće u meni cveta
Nemoguć je bijeg iz sjećanja
Zatočen kao neizreciva riječ zauvijek s dječačkim osmijehom koji te oslobađao u rijetkim časima kad je život posustajao otvarao si oči pogled spuštao na bijele latice /bilo je vrijeme kad su cvjetale margarite/ tad si se smijao punim osmijesima bezglasno lice ti se opuštalo bivalo sličnije mojem tamo i tad nije u tebi bivak […]
slušaj kako mi lupa srce
Slušaj kako mi lupa srce u njemu oči neke, nebo nečije Oseti kako drhtim, nekih zagrljaja uvek željan a tek tvog Slušaj kako mi lupa srce u njemu sam te izmislio, u njemu ostaj nedostižna, moja moja
