Kategorija > Uncategorized
Duša u sve zapitana
Miriše kruh i rub šalice miriše kiša i ja iznutra duša u sve zapitana kažeš kako nemaš vremena opravdavaš mimoilaženja a ja znam da je kasno kasno je
Novi dan
Jutro, novi dan. Još jedan izazov postojanju. Odoljeti naletu misli nemoguće je. Čekam titrajući nutrinom i čudim se kako je to još uvijek moguće? Za malo tvoje će ruke donijeti smirenje. 06.06.2013.
Predugo je čekala
Predugo je čekala da je ljubav pozove da je primi u svoje naručje da je okiti stihovima
Ti si spavala
Toga jutra kada sam napuštao grad koji je bio moj dom pratilo me do stanice nekoliko dobrih ljudi skrivajući nelagodnost zbog činjenice da su svjedoci moga izgnanstva
Kada se Amor zaigra
Poigraš se žeravom malom. Od nje buktinju rasplamsaš plesom tijela i ruku oko mene omotanih. Podrhtavam užitku predana. Uvijek znaš, jako dobro znaš kako me osvajati i onda kada moje želje spavaju. 04.06.2013.
Magično
Usred ravnice koja uzbuđuje ništa manje no prije noć se spušta nemušta oko mene zbog mene opipljiv drhti zebnjom zrak pred težinom mraka a ispod kapaka svija se bijela magija prisjećanja davno zatomljena do neimanja prožima snagom nemjerljivog proživljenog
Dijalog s Jesenjinom 1922/2013.
Ne grdite. Mora biti tako! Riječ ni ponos ne tratim badava. Oteža i poniknu polako Zlatokosa moja glava. * O kako jasno primam tvoje riječi tuga je znana, nije samo tvoja lako je njoj i vjekove prijeći da odjek nađe u srcu istog soja. *
Ako odeš
Ako odeš neću ti oprostiti ni zbog starih dobrih vremena ali ni stara dobra vremena ne mogu zaboraviti Jer ljubav je u srcu voda bistra, duboka koju, ponekad, razum zamuti
Sitne radosti
U jednoj od vrlo rijetkih besciljnih šetnji gradom kupila je mali zlatni sat – vekericu. Prvi njegov zvon prečula je već prvog jutra poput djeteta. Te ukradene minute nisu pripadale vremenu koje prolazi, bile su samo njezine. Naspram nje prozor pun sunca u sasvim rascvaloj krošnji trešnje.
