Tiho pada zlatna kruna Već umoran kralj je dan Opet luna sebe puna Nit po nit otkida san.
Kategorija > Uncategorized
Ne diraj Dušu moje Majke
u svakom slovu, sve što pišem Ona je uz mene ne uvjeravajte me u ništa drugo to su riječi u kojima sam odrasla Njenim srcem stvorena njedrima hranjena i dušom čistom
Moglo bi se desiti
Molim te provjeri prozore provjeri jesi li ih zatvorila i jesi li obukla spavaćicu provjeri
Promjeni se
Svuci haljinu preko glave jednim pokretom htijenja onu po kojoj te prepoznaju Peti dan za redom Uvarkom trave oboji je u zeleno sutra ostani kod kuće sedmi dan prepoznati ćeš znatiželjnike tik a daleko od tebe
U pogled tvoj uroniti poželim
Jastuci moji tuguju samotni jer tvoji su snovi jutros na drugim jastucima ostali. Milujem sjećanja zapisana našim rukama, tvojim tijelom što strast je utisnulo u nabore jastučnice. Kiša tiho šapuće kucajući na prozor, a ja tvoje riječi čujem kako nježno šuškaju među plahtama i poželim u strast tvog pogleda ponovo uroniti, u tvom se zagrljaju […]
Vrtni patuljak
Tko se još sjeća vrtnog patuljka Uvijek je stajao postrance Tko pamti smiješnog čovječuljka, A on dobro sve tvoje romance.
Iza očekivanja
Mirna. Nemir pomirujem šuteći dan. Nisam ni u što sigurna snažeći se samo nadanjem, a ti gledajuć’ me pitaš se; kako mogu biti i ne biti, u isto vrijeme, pomirena nemirom? 09.03.2013.
Nepomakom odmičem, putujem
Dvije lampe uljarice mukom rasipaju mutno svjetlo u polumraku na gornjoj polici rasparen servis za kavu i dvije čaše za goste krnjen bokal zaronim lice u ruke peče me nešto slano vruće nepomakom se pomičem i putujem putujem
Susret prepelica
Katkad se rastanemo samo Leđa u leđa, otoci bez lica. U snu se sastanemo ; tamo gdje mir je vjeđa i susret prepelica.
