Crna roda

Prvi put iz blizine
vidjeh toga stvora
što prelijeće daljine
i široka mora

ovdje rijetku pticu
iz porodice roda
kako našim potokom
oprezno hoda.

I dočim je spazih
ostadoh bez daha
ne sluteći koliko su
ta stvorenja plaha.

Ja joj brže-bolje
htjedoh prići blizu
pa namjestih kameru
da škljoca mi reprizu.

Samo da mogu
pokazala bih svima
kakve žarko crvene
noge i kljun ima.

Al’ čim me spazilo
njeno plaho oko,
odleti odjednom
u nebo, visoko…

Iz vidokruga nestade
jedinstvena prilika.
Za spomen mi ostade
tek par mutnih slika.

Pa od muke ispjevah
crnoj rodi odu
u znak sjećanja
da odleti u slobodu.

4 komentara za "Crna roda"

  1. boba grljusic
    boba grljusic
    24/05/2020 at 8:59 pm Permalink

    Tako lijepo oslikano da si me za tili čas vratila “mojim ” rodama iz djetinjstva ali one su bile bijele
    hvala za doživljaj
    pozdrav

  2. Mihaela
    Mihaela
    25/05/2020 at 6:30 am Permalink

    Jako lijepo dočarano. Pjesma u kojoj mogu uživati i veliki i mali. Čist jasan izraz!

  3. AnjaL
    25/05/2020 at 4:59 pm Permalink

    Od srca vam hvala, drage dame, na lijepim komentarima. Šaljem topli pozdrav! 🙂

  4. nevenka
    nevenka
    25/05/2020 at 7:21 pm Permalink

    Tako pitka da me vratila u neke mlade dane. LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.