crno smilje

gdje tvoj ud svršava,

započinje tvarnost bjeline

i sva naša nemoć 

da izbjegnemo

iz krletke materišta

još jednom utjelovljenju

 

ti bi letio grobljanskim suncem

i iz čokota rađao kardinal

za dolmenska slavlja poeziji

 

u prozoru nam crno smilje gori

 

to mlada smrt sažima vječnost

dok mi, tvojom kosom ovjenčani,

vrijeme dijelimo na vodu i kamen

 

(niti jedno neće biti naša postelja)

 

među zemljanim ranama

djevičanstvo mrtvih položeno

 

poljubi me

 

ovo se jutro neće rasanjati u nama

 

leanu

5 komentara za "crno smilje"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.