Pod granom dozrelog mjeseca

osama mi prstima

po vjeđama priča

o šumoru boli odzlaćene krvi

i vremenu mog pristanka

na raspelo u talogu zemlje,

kojeg ni tisuće kralježaka

osedrenih riječi

ne mogoše uzdignuti put ušća

crnokosih voda.

Vidim majku kako vjedrom grabi

moje ruke i moje lice,

hitajući vrh visova raspela

da napije oseku suhoziđa

među kojim se

moja smrt gubi,

iščekujući mene

gdje me nikad neće biti.