i Sunce što se kupa u crnoj pjeni

navješćujući slobodu 

od bogova i zvijezda.

Oprosti im.

Zapad i Istok

stranputica su istoga svijeta.

Kupujemo vječnost dušama

na klecalima ranojutarnje tišine,

a ne znamo miris lista

u padu pred smrću.

Da bi tijelo ostalo tijelo,

muka je riječi neizbježna.

 

Jednoznačna sam

u matrici našeg ponavljanja,

a ti duboko 

pred depresijama tmine.

Zaručih se za Sudnji dan

da prevarim izgovaranje boli.

Žedna sam 

i bivam žeđ

opore vode.

Pod bijelu haljinu

skrila sam sjenu našega srca.

Nosiš ga na čelu

jer ti si Kiponoša nadzemlja.

U procesiji tvojih misli

bivam razularena svetica

crne vagine i 

gangrenoznog uterusa

kojim bubre sva neba

što si ih za mene stvorio.

Crno je moje danas

za vjekovito nikad

među zemljom i medom.

 

Dan u kojem si 

mojim kostima udarao o bubanj,

a ja 

od smrti

još

neodrođena.