Tražio sam te
na ulicama mnogih gradova
još od vremena
kada sam volio da gledam
kako opada lišće
pomiješano sa riječima
iz mojih pjesama
kojima sam htio
da te probudim iz sna
moja usnula ružo
U svakom gradu nova pjesma
u svakom oblaku nova boja
u svakom vrtu novo drvo
A ja sam tražio tebe
ženo crne kose
na mjestima gdje rađala se zora
na tramvajskim stanicama
u tuzi zakopanoj u prošlom vremenu
u umornom moru
u jutarnjem svjetlu
u nepročitanim knjigama
u dalekim mislima
Ja sam tražio tebe
Ja sam tražio tebe
Aljoša
20/09/2017 at 1:22 pm Permalink
Tolika količina ljubavi mora dirnuti srce. Toliko lutanja, toliko traženja. Zadivljuje kako pjesnik vidi opadanje lišća pomiješano s riječima pjesme koja nastaje. Veliki pozdrav, Sumiko!:)
20/09/2017 at 1:49 pm Permalink
Sumiko, uživao sam!:)
20/09/2017 at 5:03 pm Permalink
Mnogo ljepote može doživjeti čovjek dok luta životom, ali tu malu ružu traži vječno i princ i skitnica. Samo je rijetki znaju ovako u srcu nositi.:)
20/09/2017 at 6:08 pm Permalink
Sumiko! Ovo je prelijepo i to toliko da mi je nanovo žao što nisam crnka, već crvenokosa…:)
mnogo je divnih stihova o ženama crne kose. ovi tvoji definitivno ulaze među one koji se upamte.
Lp, Sumiko!
20/09/2017 at 8:59 pm Permalink
Inspiracija na djelu 🙂 Pozdrav Sumiko!
03/10/2017 at 10:24 am Permalink
Za diviti je se kako vezes stihove osjecajima!! LP