U ime neba, plavokrvnog i bure,

strest ću kamenu prašinu

sa zlatne mrene svoga nagog oka

i kroz vrijeme koje drobi

kosti sljepoočja

u pogled ušiti ožiljke

i srasle privide jave.

Iza stoljetnih zamrlosti,

na kalelargama bure

uprizoruju se vrhunska čašćenja

miholjskom nebesniku

i plavetnoj krvi kamenoga stana.

U njeg’ nitko ne ulazi

bez križnoga pozdrava

sedri, buri i Ocu onkraja.