mrtvi ljudi su kamenje

od sebe,

dom mi sagradiše

——————————

bìlo svijeta 

sa smrću sam uskladila

i umorila trudne vjetrove

 

ispih hladna mora 

koja se u mreže ne dadoše sapeti

Bože, ako sam lelek vremena,

zašto gluhe dane u dlanove mi dijeliš

 

jučer prestah biti čovjek

majka je moju ljubav

iz svoje kose iščešljala

i rekla ocu suncu 

da zađe istočno od mene

 

opati uzvjerovaše

u kruh uskvasan iz kamena

i izgovoriše prijesnu riječ

među ptice staklene boli

 

gdje ću svoj mir

s kamenom izmiriti

 

hladno je u kući Očevoj,

od jeke

sagradiše je koraljari

——————————

nota:

 

slijepa lastavica

pod vjeđom mutne krvi

 

gnijezdo joj obra Smrt

na putu do grada Nazareta

——————————

mrtvi ljudi su kamenje

od sebe, 

dom si sagradiše

 

 

milanu lastavici ~ nisam ti se nadala

(iz ciklike “svi moji mrtvi”)