Led

Nitko mi ruke ne dotiče

ni sad niti je prije

hladne su

ispod kože još hladnije

i ne daj bože

da ih dotakne netko 

koga ne žele

zamrle bi obje

ledom 

razdvojene

 

8 komentara za "Led"

  1. Marija
    24/07/2012 at 6:58 pm Permalink

    Sjetila si me novele Ranka Marinkovića. Ruke su kao ljudi; stvaraju i razaraju,i miluju i udaraju.
    Ruke traže toplinu, a u samoći su hladne. Ruke žude ugrijati se u drugim rukama. ali, ako su te druge neželjene, ruke se pretvaraju u led. odbijaju, groze se dodira. Izraz ti je kao i uvijek jednostavan i ogoljeno jak. Veliki pozdrav Boba 🙂

  2. boba grljusic
    24/07/2012 at 7:18 pm Permalink

    Hvala Marija i tebi pozdrav

  3. stefi
    24/07/2012 at 9:09 pm Permalink

    i ne daj bože

    da ih dotakne netko

    koga ne žele
    Odlično Boba ,a tako mnogo ima onih koji dotiču one koji to ne žele.pozdrav.

  4. songfordead
    25/07/2012 at 3:03 am Permalink

    mene hladne ruke vuku ka smrtnom stanju
    ili tugi i jecaju
    a ako nam taj sklad tišine netko naruši koga ne volimo
    još je gore
    jutro
    sfd

  5. marissa
    25/07/2012 at 1:04 pm Permalink

    Krik žene koja se grozi neželjenog dodira.
    Krasno si se izrazila, led postanemo kad nas drugi slede.
    Pozdrav Boba!

  6. mirko(svjet.)
    25/07/2012 at 1:36 pm Permalink

    Neželjen dodir je hladniji od nedodira. To je jasno. Ali pjesma, kad pjesma tvoja o tome prozbori, onda se ja, uvijek nanovo, učim pisati. Hvala ti na pjesmama koje nam ostavljaš.
    Pozdrav, Mirko!

  7. dragica meyer
    25/07/2012 at 3:53 pm Permalink

    Jaka i dobra pesma!
    Lep pozdrav 🙂

  8. Nevenka Pupek
    26/07/2012 at 1:15 pm Permalink

    tražeći bliskost…

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.