Nitko mi ruke ne dotiče
ni sad niti je prije
hladne su
ispod kože još hladnije
i ne daj bože
da ih dotakne netko
koga ne žele
zamrle bi obje
ledom
razdvojene
Nitko mi ruke ne dotiče
ni sad niti je prije
hladne su
ispod kože još hladnije
i ne daj bože
da ih dotakne netko
koga ne žele
zamrle bi obje
ledom
razdvojene
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
24/07/2012 at 6:58 pm Permalink
Sjetila si me novele Ranka Marinkovića. Ruke su kao ljudi; stvaraju i razaraju,i miluju i udaraju.
Ruke traže toplinu, a u samoći su hladne. Ruke žude ugrijati se u drugim rukama. ali, ako su te druge neželjene, ruke se pretvaraju u led. odbijaju, groze se dodira. Izraz ti je kao i uvijek jednostavan i ogoljeno jak. Veliki pozdrav Boba 🙂
24/07/2012 at 7:18 pm Permalink
Hvala Marija i tebi pozdrav
24/07/2012 at 9:09 pm Permalink
i ne daj bože
da ih dotakne netko
koga ne žele
Odlično Boba ,a tako mnogo ima onih koji dotiču one koji to ne žele.pozdrav.
25/07/2012 at 3:03 am Permalink
mene hladne ruke vuku ka smrtnom stanju
ili tugi i jecaju
a ako nam taj sklad tišine netko naruši koga ne volimo
još je gore
jutro
sfd
25/07/2012 at 1:04 pm Permalink
Krik žene koja se grozi neželjenog dodira.
Krasno si se izrazila, led postanemo kad nas drugi slede.
Pozdrav Boba!
25/07/2012 at 1:36 pm Permalink
Neželjen dodir je hladniji od nedodira. To je jasno. Ali pjesma, kad pjesma tvoja o tome prozbori, onda se ja, uvijek nanovo, učim pisati. Hvala ti na pjesmama koje nam ostavljaš.
Pozdrav, Mirko!
25/07/2012 at 3:53 pm Permalink
Jaka i dobra pesma!
Lep pozdrav 🙂
26/07/2012 at 1:15 pm Permalink
tražeći bliskost…