neke tišine

Za utehu reči nema
samo samoća odzvanja
bolom
u punoj tišini.

Šta je vreme u praznini omamljivoj
samo lagana kiša
što sipi
u beskonačnost nezadovoljstva.

Van dometa rđa se opet hvata
treptaj po treptaj
klizim kao zrno peščanog sata
u očima punim tebe.

Neke tišine ostaju nedorečene
a neke opet kažu sve.

Koja smo mi tišina?

7 komentara za "neke tišine"

  1. Marija
    24/07/2012 at 10:07 am Permalink

    Dobro si pitanje postavio. neke tišine bole, a neke ne znače baš ništa. oslobađaju nas. Pozdrav! 🙂

  2. Mile Lisica
    24/07/2012 at 10:39 am Permalink

    naravno…lep pozdrav za tebe 😉

  3. marissa
    24/07/2012 at 6:04 pm Permalink

    Za utjehu uistinu nema riječi,
    ali napisane riječi tješe jer su plod ljubavi i boli.Ostaju zauvijek.
    Lijepo Mile!

  4. Mile Lisica
    24/07/2012 at 6:07 pm Permalink

    hvala marissa…pozdrav

  5. stefi
    24/07/2012 at 9:22 pm Permalink

    samo samoća odzvanja
    bolom
    u punoj tišini.
    Lijepo si ovo napisao, o da i samoća može odzvanjati bolom u tišini.Lijepo Mile

  6. Mile Lisica
    25/07/2012 at 8:21 am Permalink

    hvala stefi pozdravljam te 😉

  7. dragica meyer
    25/07/2012 at 3:34 pm Permalink

    Tisinu i bol blazi stih, osecaji jasniji, pa i mozda prava pitanja.
    Lep pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.