Ja sam stranac
u svom rodnom gradu
za koji me, još samo, vežu
tragovi sjećanja kojima se vraćam u vrijeme
kada smo bježali iz školskih klupa
i u starom parku sanjali
o dalekim putovanjima
Te dane, kada smo bili nedužni,
voljećemo u uspomenama
pretvarajući ih u legende
Nerado govorim o tome
komadajući svoju biografiju
popunavam praznine žalosnim
pretjerivanima
izmišljajući detalje i dodajući
poneki ukras
I opet sam
na kraju jedne priče,
koju ne moraš da znaš,
zato ne pitaj ništa
samo me pusti
da poletim, kao albatros
jer ja sam cvijet
bez korijena
I nemoj da se ljutiš
ako ne uspiju moji ,nespretni, pokušaji
da je odbolim
uz muziku sa starih ploča,
zaboravljenih pjevača,
što sviraju cijelu noć
pjesme koje nisu napisane za tebe
I malo vina prolijem
po krpicama iz Trsta,
davno izašlim iz mode,
u znak sjećanja
na sva ona mjesta
na sve hotele i restorane
koje sam posjećivao
u predasima između ljubavi
Nacrtaj, noćas, mjesec iznad kreveta
ostavi vrata otvorena
pusti me da uđem
u tvoju sobu
i pogledam kroz prozor
okrenut daljinama
budi tren u mojoj vječnosti
Jer znam
Ljubav moja si ti
28/05/2012 at 10:24 pm Permalink
Lijep prirodan način izražavanja stihom.
I opet sam
na kraju jedne priče,
koju ne moraš da znaš,
Ispovijed djeluje iskreno kao i ljubav bez obzira na usputne životne priče. Pozdrav Sumiko 🙂 🙂
28/05/2012 at 10:58 pm Permalink
svidjiva jako,,ima i mene tu negdje:)
29/05/2012 at 9:12 am Permalink
Evo malo sam prelistao tvoju arhivu čisto da provjerim i gle bijah u pravu…ovu si pjesmu već objavio ovdje, to samo pookazuje da te pozorno čitam i da mi ništa ne promiće 🙂 Zapamtio sam djelove ove pjesme, posebno je lijepa i ne smeta što je ima duplo, pozdrav pjesniku !
29/05/2012 at 9:22 am Permalink
Jako dobra pesma. Pozdrav Sumiko:-)
29/05/2012 at 2:47 pm Permalink
I malo vina prolijem
po krpicama iz Trsta,
davno izašlim iz mode,
Super,
LP
29/05/2012 at 7:47 pm Permalink
budi tren u mojoj vječnosti
Savršeno Sumiko.