ne krvi me,
krvi moja,
ne krvi me
s mislima i mesom
znam ja
da sedra
tebe pije
kao što ja pijem
zemlju svoju
ne krvi se,
krvi tijesna
bježi od mene
i od moga neba
nemoj da te nađem
žedna
nemoj da te nađem živu
kako kaplješ iz râna
gdje nekada
sjahu moje oči
neću ti oprostiti
nađem li ih
otvorene
na svojim dlanovima
Marija
Suzana Marić
Stanka
12/06/2019 at 10:46 am Permalink
Pjesma koja nakon svakoga čitanja diže poetsku svijest i zaustavlja vas pored svakoga njezinog slova ( da ga proučite, da ga osluhnete, naposljetku da ga shvatite ). Pjesma koja ostaje u Biću svakoga poete.
12/06/2019 at 7:49 pm Permalink
Sumorna poezija, koja ima čvrsti temelj istinitosti. Upijam pročitano!
12/06/2019 at 8:58 pm Permalink
Sama sebe nadilaziš vrhunaravnim izričajem.
12/06/2019 at 11:24 pm Permalink
Zahtjeva pomno promatranje pjesma ova, puna snage i snažna od boli.
Pozz
13/06/2019 at 12:13 pm Permalink
Hvala svima!