Mea maxima culpa

… jer klečim pred plodnošću
i nezavjetnim svitcima dana.
Netko je obrao
svu tamu moje voćke
i ja postadoh starica.

… jer ulazim u grob.
Crveni leptiri miluju memlu
i ukosnice u dječjoj lubanji.
Netko je zaustavio igru.
Ozarenost nije čovjekolika.

… jer blijedim
na dlanovima bedema.
Umiranje je sporo
i podsjeća na život.
Netko je na giljotinu poslao
divlje poljsko cvijeće.
Makovi i đurđice
gube razum
pred ožiljcima straha.

Mea maxima culpa
svi ste vi
pod zemljom
i svi vi
u razjarenim grobovima.
Mea culpa u pepelu
i
mea culpa u vodi.

Culpa obješena
o granu crnog morusa
kojeg netom obraše
zlatoruki dječaci.

5 komentara za "Mea maxima culpa"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.