Mi ostavljamo kamenje

Vjetar pleše u njenoj kosi.

Stvaramo jesen,
a očiju nemamo
smrt u ogledalu poput svijeće gori

Mi ostavljamo kamenje
…. sakupljamo godine

Ukrašeni metaforama
promatramo svijet što se u oblacima skriva;
od krhotina
gradimo cestu
(…. i tamu slatku kao mošt )
Mi ostavljamo kamenje
…. sakupljamo godine
mirišu omorike
tvoj portret u sazviježđu,
krvarimo u bijeli ocean
crtamo vrijeme na kazaljkama satovlja
ponekad iznenađeno gledamo valove.
Crni dim nad Pico Ruivo
ležimo u njemu prkoseći gravitaciji;
Stvaramo jesen,
a očiju nemamo-
Karmen u ogledalu
smrt sad sniva u odrazu.

Mi ostavljamo kamenje
( za Karmen )
na obali Algarve
sakupljamo godine ukrašeni metaforama.

Kuća od porculana
u njoj slavimo život ( mračan ali naš )
slavimo Karmen

…. a grobovi poput svemira široki

Kuća od porculana- u njoj nema kamenja
samo godine što se skupljaju

u kosi
u vjetru….

Karmen, primi me u svoje ogledalo.

Za Karmen

Iz ciklusa Manifest ” 

13 komentara za "Mi ostavljamo kamenje"

  1. mirko1
    17/06/2018 at 10:51 am Permalink

    Poput sjeverne hemisfere ogromna potreba da se vratim stihovlju koji zaustavlja dah. I naravno, tu zastajem. Mi koji volimo poeziju idemo čitati.Ti, Lean, nisi majstor (kao što netko voli reći), niti si talentovan, niti si pjesnik, za jedno si koplje jači od svega navedenog!!!
    U ljepotu sarajevskog proljetnog jutra, evo, iznenada uplovio vrhunaravni brod !!!
    Živio ! I sretno na pjesničkom meridijanu !

  2. branka
    17/06/2018 at 11:55 am Permalink

    Ja ni od čeg’.
    Od mene ti,
    ja od tebe.
    Jedno drugom
    dvoje jesmo.
    Jedno jesmo
    ti u meni,
    u sebi ja u tebi.
    Bol od mene
    u riječi od tebe
    jedno jesmo,
    u tebi ja u sebi.
    Bol jesmo u riječi
    ljubav.
    Volim.
    Ja ni od čeg’
    u sebi tebe od mene.

    Sakupljajmo godine, za nju.

  3. ENEDIEL
    ENEDIEL
    17/06/2018 at 12:00 pm Permalink

    Kuća od porculana
    u njoj slavimo život ( mračan ali naš )
    slavimo Karmen

    …. a grobovi poput svemira široki

    Kuća od porculana- u njoj nema kamenja
    samo godine što se skupljaju

    u kosi
    u vjetru….
    kamen nešto teško, breme, nesalomivo-nasuprot porculana, krkog i osjetljivog, treba biti oprezan da se slomi to što se ima
    lijep pozdrav

  4. ENEDIEL
    ENEDIEL
    17/06/2018 at 12:01 pm Permalink

    uh greška , da se ne slomi to što se ima

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    17/06/2018 at 1:44 pm Permalink

    Lean,citajuci ovu prekrasnu pjesmu,obuzele su me neke posebne emocije.Citam te ponovo i citam Mirkov komentar s kojim se u potpunosti slazem ,jer tvoja je poezija posebna ! LP

  6. easy rider
    easy rider
    17/06/2018 at 2:45 pm Permalink

    Svakom pjesmom uvlačiš u svoj svijet u svoje tajnovite prostore koji pak otvaraju naše vidike i vode na putovanje u srž sebe samoga…

    Pozz

  7. roverroverled
    roverroverled
    17/06/2018 at 5:02 pm Permalink

    Hvala vam svima na izvrsnim komentarima.

    Mirko hvala ti od srca na ovako izvrsnom komentaru puno mi znači tvoje mišljenje.

    Branka ljubim.

  8. Murtulica
    Murtulica
    17/06/2018 at 5:15 pm Permalink

    Ti si poseban dragulj ovog portala!!!
    VP, Leane:)

  9. songfordead
    17/06/2018 at 9:07 pm Permalink

    zanimljivo, kada uzmognem vratim se
    noć

  10. katarinab
    katarinab
    18/06/2018 at 12:27 am Permalink

    Pjesma oduzima dah, zaustavlja misao da bi me silinom riječi teleportirao u beskrajna prostranstva tvoje mašte koja je pokretač moje mreže neurona i zaustavljaš me u mom “malom svijetu”.
    Neponovljiv si Leane!

    “Kuća od porculana- u njoj nema kamenja
    samo godine što se skupljaju

    u kosi
    u vjetru….

    Karmen, primi me u svoje ogledalo.”

    Lijepu i laku noć ti želim! 🙂

  11. roverroverled
    roverroverled
    18/06/2018 at 6:42 am Permalink

    Murty
    Song
    Katarina

    Hvala vam na komentarima i na čitanju.

  12. salke
    salke
    18/06/2018 at 10:15 am Permalink

    Poezija koja odražava osjetnu i moćnu nutrinu zapažanja okoline. Neke slike sjećanja su tako jake da se ne slome, mada su od porculana. Vraćanje je kao neki hod kojemu nema spasa, kao Sirena koja zove.

    Bravo, Leane! Svaka čast na poeziji!

    Vozdra, prijatelju:)

  13. roverroverled
    roverroverled
    18/06/2018 at 9:12 pm Permalink

    Saša hvala ti od srca na čitanju i komentaru.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.