Moglo je biti

 

Zadivljuje lakoća kojom me zarobe
Oni, pjesnici koji znaju, koji mogu
Koji su mi ukrali vrijeme
Zaokružili u meni sve što bijaše
Ćoškasto i čudnog izgleda
I divim im se, jer oni su iznad
Daleko nedohvatljivi i prečesto
Neshvatljivi
Samo mi mali, sasvim obični
Bez pretenzija za pijedestal vremena
Samo mi tako daleko od krune
I zvijezda nemamo nebeski sjaj
Ni praporna zvonca da cinkaju tiho
Dok se riječ do riječi slaže
Iz duše izlijeva, a hoće li itko,
Hoće li prepoznati strepnju duše
I tugu što nije znala kao oni
Kao pjesnici što lovorom glavu rese.
Ništa više nije, a moglo je biti.

02.04.2021.  (Veliki petak)

5 komentara za "Moglo je biti"

  1. Krebs
    07/04/2021 at 11:06 am Permalink

    Krasna poezija , Tonka !!

  2. Tonka
    Tonka
    07/04/2021 at 8:38 pm Permalink

    Hvala ti za čitanje i komentar. Pozdrav

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/04/2021 at 8:51 pm Permalink

    “Ni praporna zvonca da cinkaju tiho
    Dok se riječ do riječi slaže
    Iz duše izlijeva, a hoće li itko,
    Hoće li prepoznati strepnju duše
    I tugu što nije znala kao oni
    Kao pjesnici što lovorom glavu rese.
    Ništa više nije, a moglo je biti.”

    Odlična! Pozdrav iz domaje u kojoj su se danas izmijenila sva godišnja doba šaljem.

  4. Tonka
    Tonka
    07/04/2021 at 8:58 pm Permalink

    Hvala Suzana i ovdje je isto. Danas je opet malo snijeg padao, ali i topi se. Sjećam se jako dobro zima u proljeće u domaji. Pozdrav veliki.

  5. katarinab
    katarinab
    09/04/2021 at 9:28 pm Permalink

    Tonka, izvrsno napisano. Ima mnogo onih koji nose pjesme u duši, pišu i nije im potreban lovor, a pjesme ipak dođu do svojih čitatelja.
    “Dok se riječ do riječi slaže
    Iz duše izlijeva, a hoće li itko,
    Hoće li prepoznati strepnju duše
    I tugu što nije znala kao oni
    Kao pjesnici što lovorom glavu rese.
    Ništa više nije, a moglo je biti.”
    Lp.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.