Prati me svježina košulje koja je uvijek

mirisala po jorgovanu

u jutrima na kraju noćne smjene

prati me mekota  tvoje ruke

kad im krema pokrije žulje suhe

još uvijek  nosim dio umora

i težinu s tvoga ramena

žalim jer nisam znala

čuvati san u jutrima

koja smo trošili

slušajući kako šuma raste

i još štošta pamtim

iz onoga

iz života

u jutrima

nakon noćne smjene