Na pola osmeha
osećam te
sve slabije
sve tiše
bilo nas je jednom mnogo
sad nas tu nedostaje sve više.
Do pola čaše
natočili smo ljubav
u crveno
oboji veče
sve je postalo tako tiho
u plamenu dogorele sveće.
Sa pola srca
se ne živi.
Kad daješ
tu onda nema krivih.
Na pola smo ostali
ako pita neko.
Suzana Marić
24/08/2012 at 6:19 pm Permalink
Mile, jako lijepo si dočarao osjećaj gubitka zbog činjenice kako ono što želimo svim srcem nije ispunjeno do kraja … ostati i stati negdje na pola priče uvijek iznova postavlja pitanje :’ Što smo sve mogli, a nismo ostvarili?’
Lijepo pišeš i tvoji radovi uvijek sadrže dobru dozu emocija koje me privlače.
Lijep pozdrav !
24/08/2012 at 7:16 pm Permalink
bilo nas je jednom mnogo
sad nas tu nedostaje sve više.
– Uruši se u sebi, postane predvidljivo, poznato, prešućeno, još je tu, ali ga nedostaje, još sjaji, ali ne bliješti. Dobro si oslikao taj osjećaj u kojem se stoji na razmeđu ponovnog buđenja i nestajanja, potrebu ljubavi da neprekidno bude hranjena novim, izazovnim… veliki pozdrav 🙂
25/08/2012 at 6:20 am Permalink
hvala…lep pozdrav
25/08/2012 at 9:44 am Permalink
Krasno, treba ta srca spojiti da budu čitava 🙂
25/08/2012 at 10:56 pm Permalink
na pola ostale i riječi garant..super pjesma Mile
pozdrav :))
27/08/2012 at 7:13 pm Permalink
Da Mile, na pola se samo hleb deli, a srca spajaju u jedno.
Lep pozdrav 🙂