Već je jutro kada nečujne ptice

Napuste pred kišu drva i žice,

Pogledaj to naše dvorište hladno

I vidjet ćeš da je mrvica gladno.

 

Spuštene su sve zavjese i kapci

Za mrtve oči ne umiru vrapci,

Plakala bi barem ledena stakla

Kada bi prozor trepavica takla.

 

Iz pjesama smo nestali bez traga

Nečujnim letom do tuđeg praga,

Tek navika glumi smiješno zvjerje

Katkad čerupa to nevjerno perje.

 

Već je jutro kada odlaze ptice

Crvenim ključem sram otvara lice,

Riječima tišine nas jesen vrijeđa

Čekat ćemo zimu leđa u leđa.