Ni riječju ni mukom
ne mogu do
u izvir da utonem
pa da pokušam hukom
ni tada
ne vjerujem u čujnost
ipak osjećam
sve je tu
bezglasno miruje
čeka
15 svibnja 2013 Autor: boba grljusic 6 Kategorija: Uncategorized
Ni riječju ni mukom
ne mogu do
u izvir da utonem
pa da pokušam hukom
ni tada
ne vjerujem u čujnost
ipak osjećam
sve je tu
bezglasno miruje
čeka
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
You must be signed in to post a comment |
15/05/2013 at 1:35 pm Permalink
Zvuči jednako kao pred buru ili pred lahor,
topli pozdrav Boba!
15/05/2013 at 2:07 pm Permalink
ultra suptilno!
15/05/2013 at 4:27 pm Permalink
ne vjerujem u čujnost
ipak osjećam
sve je tu
/ Uvijek nešto iz budućnosti već čeka, osjećali mi to ili ne. Pozdrav Boba 🙂
15/05/2013 at 7:54 pm Permalink
Nešto će se ipak desiti, koliko god osjećali privremenu nemoć
Pozdrav Boba 🙂
15/05/2013 at 8:11 pm Permalink
ne vjerujem u čujnost
ipak osjećam
I kad sebe uvjeravamo da ne osjećamo ništa predosjećaj je snažan .Lijepo Boba.Pozdrav od srca.
15/05/2013 at 8:16 pm Permalink
Možda ponekad i s razlogom osjećamo, zapravo tu je, nadomak, ali nam očima trebaju jači drhtaji, drukčija frekvencija, veća količina svjetlosti…
Ako je tako, onda se pitam: zašto sve te halucinacije? A potom shvatim da je pitanje naivno, pa pitajući dalje zapadam u još dublju naivnost: Zašto čovjek ne shvaća SVE?