Samica

Danima pada kiša, sipljiva i nemjerljivo dosadna. Zemlja  zasićena  nije u stanju primiti više niti jednu jedinu kap. Doslovce  niti jedna cipela više nije suha. Do kad . Samo nebo zna . Ti ne.  Za tebe sigurno znam da ne slušaš vremensku prognozu.  Nikad nisi ni prije. To je jedna od tvojih različitosti. Uvijek posebna za sunčanih, a tek za kišnih dana kad te nađem u onom tvom svijetu prisutnu –odsutnu. Dopuštam da si tamo koliko želiš, vratit ćeš se ti sama. Još nisi spremna susresti mene i moj pogled kad se nađemo licem u lice, kad ne znam se obraniti a  ne progovoriti tugaljivo o stvarima koje tako sliče većini tugaljivih stvari na ovom svijetu.  Odabirem šutnju i čekam trenutak tvog povratka kad ćeš mi  umjesto dobro jutro reći: “Što je danas lijepi gadni dan” pri tom zvučiš tako ozbiljno, a ja ponavljam izrečeno tvoje jednako kako se ponavlja naučeni tekst minutu prije nastupa. Uvjeravajući sebe da ga odlično znam, potiho, kao da priznajem tvoju tvrdnju nerado promrsim ispod usne: Jeste gadan  ali lijep , takav jest  sad ga ne možemo mipromijeniti

                                                              Sigurnija oboružana tvojim optimizmom ostavljam te bez riječi. Znam točno kako sjediš dok ti okrećem leđa. Naizgled  opuštena, sama i sigurna, a iznutra kroz zamagljeno staklo opet odlaziš u onaj svoj kutak svijeta, na samo tebi znano mjesto. Uzimaš u kapljama esenciju koja te snaži i podiže čineći te nedodirljivom za otimače tvoje unutarnje snage.Naglo se podižeš i otvaraš žustro vrata, otvaraš kišobran, otvaraš lice. Koračaš, a u tragu iza tebe miris nezrele breskve. Sve se čini besprijekorno.  Odvojena si.  Podalje ispred tebe nasmijem se i ponavljam u sebi: Što je danas lijepi gadni dan.A  ti  me čuješ,  molim te podigni malo bradu, samo malo, ja sam to već učinila.

 

8 komentara za "Samica"

  1. Prolaznik
    16/05/2013 at 8:30 am Permalink

    Odlično napisano o odnosu u krizi. 🙂

    LP

  2. Marija
    16/05/2013 at 8:48 am Permalink

    “Što je danas lijepi gadni dan”
    / Ovo je jedan od onih tekstova koje ne poželim analizirati. Upijem ga u srce. Osjetim kao nešto blisko. I znam da ću cijeli dan govoriti; što je lijepi gadni dan. Onda ću se pitati jesi li određene pridjeve rabila namjerno? Zašto nisi napisala neodređeno; lijep gadan dan. Obraćaš li pažnju na te sitnice i znače li ti nešto? I zaista je dan lijepi i gadni. 🙂
    I odlična pjesma za taj dan. Veliki pozdrav Boba 🙂

  3. Aljoša
    16/05/2013 at 9:00 am Permalink

    Super tekst, guta se u dahu i osvaja.

    Kao nekakav sukob vanjskog i unutrašnjeg svijeta, koji se zapravo svakodnevno dešava, ali opisan na pitak i nepretenciozan način, pa jednostavno nalazi put do čitača.

    Pozdrav Boba 🙂

  4. boba grljusic
    16/05/2013 at 9:22 am Permalink

    Hvala Aljoša i hvala Marija ,
    naravni i pojašnjenje svaki dan je dar za onoga tko voli život pa i takav kišovit meni je lijep i kad je gadan ,samo ga treba prihvatiti,sitnice ili krupnice sve jedno bitno je da me taknu i pokrenu osjećaj koji pratim dok pišem putanjom izvira istog ,i ništa više vjerujte mi.
    netko mi je dao dar koji me oslobađa svih teškoća

  5. Consequence
    16/05/2013 at 11:02 am Permalink

    “netko mi je dao dar koji me oslobađa svih teškoća” prekrasno si samu sebe komentirala.

  6. tulipan
    16/05/2013 at 12:09 pm Permalink

    Za upamtiti ali uzalud sve lijepe riječi ako ne znaš podignuti pogled i uočiti svu ljepotu koja nas okružuje,baš svakoga dana.

    Sunčani pozdrav Boba!

  7. Jim Corbet
    16/05/2013 at 2:24 pm Permalink

    naravno, lijepi su i kišni dani, svatko tko je bar jednom pročitao……kako je bez prestanka kisilo nad Brestom toga dana ….zavolio je kišu, jako dobra proza, pozdrav Boba!

  8. Marko Grubesic
    16/05/2013 at 7:50 pm Permalink

    Zanimljiva priča iz života Bobo. Život i dani u njemu su takvi kakvim ih učinimo. Ne postoji loše vrijeme, postoji samo loše raspoloženje 🙂
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.