Nedostaje mi
da me gledaš
da te gledam
onako kroz maslačke sanjalački.
Nedostaje mi
da ćutim u dvoje
ali sa tobom
i samo kraj tebe.
Nedostaje mi
sve ono čega nikad nije bilo između nas
a moglo je biti
jednom
dvaput
uvek.
Nedostaje mi
kvadrat tvoje kože
da ponovo procvetam
i osmehom osunčam dan.
Nedostaje mi
da još jednom sanjam
(budan)
na ramenu tvom
hemiju
što nam je duše vezala u čvor
Znaš
nedostaješ mi
mnogo…
13/01/2013 at 9:29 am Permalink
Lijepu, nježnu pjesmu si posvetio svojoj ljubavi.
Obično nam jače nedostaje ono što nismo ni živjeli.
“Nedostaje mi
sve ono čega nikad nije bilo između nas” Lijep pozdrav, 🙂
13/01/2013 at 12:17 pm Permalink
Nedostaje mi
da me gledaš
da te gledam
onako kroz maslačke sanjalački.
-Sviđa mi se…
Pozdrav!