Neodzlaćeno

Mjesec korača za mojim raskorakom

između samoće i gladi za snom,

a ja mu izmičem svaku kamenu stopu

i ulicu u kojoj miriše

moje neodzlaćeno djetinjstvo.

O najviši bedem miholjske tvrđave

vješam kosti vremena

koje otkucavaju ponoć svakoga sata,

dok bura liže krv mojih misli

o Žalu na kojem zori Bog.

On je među tvrđama ovoga grada

raspreo sinju koprenu usanjanosti

koja pada samo pod bičevanjima boli

iz križišta mojih čeona.

12 komentara za "Neodzlaćeno"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.