Nestajem
povlačim se u samo meni znana prostranstva
tu mogu sve
tu postajem sanjar.
Nestajem
gotovo uvjek kad me tuge slome
gradim zidove
da više niko bez borbe ne priđe srcu mome.
Nestajem
po navici svakog dana na par minuta
odlutam nekom,negdje
u zagrljaj.
Nestajem
nevažno koje je doba dana
samo sklopim oči i
uplovim u san.
Nestajem
negdje uz talase mora
daleko od svega
daleko od tuge i bola.
Nestajem.
Suzana Marić
julija
07/06/2012 at 6:27 pm Permalink
gotovo uvjek kad me tuge slome
gradim zidove
da više niko bez borbe ne priđe srcu mome.
Lijepo si oslikao duševno stanje čovjeka kojeg su ranili tugom i koji se brani od svijeta onako kako jedino zna. Snivajući. Veliki pozdrav Lemi 🙂
07/06/2012 at 6:30 pm Permalink
Hvala Marija.Pozdrav i za tebe.
07/06/2012 at 7:13 pm Permalink
Nestajem
negdje uz talase mora
daleko od svega
daleko od tuge i bola.
Nestajem.
Lijepo i sanjarski, pozdrav !
07/06/2012 at 10:11 pm Permalink
pozdrav i tebi. 🙂
08/06/2012 at 4:20 am Permalink
Lepo sanjarenje
Dobrodosao Lemi
pozdrav 🙂
08/06/2012 at 7:23 am Permalink
Dragice hvala ti na dobrodošlici.Veliki pozdrav i za tebe. 🙂
08/06/2012 at 7:55 am Permalink
Nestajem
negdje uz talase mora
daleko od svega
daleko od tuge i bola.
Nestajem.
Samo ti sanjaj i nestaj na mjesta gdje pises ovake lijepe pjesme.
LP
08/06/2012 at 9:38 am Permalink
Katkad zaželimo uči u snove i zamišljati ljepotu okruženja za dušu kao ova krasna pjesma 🙂
11/06/2012 at 7:32 am Permalink
kada nestaješ tek tada – postaješ
pozdrav
11/06/2012 at 7:42 am Permalink
pozdrav Nevenka… 😉
18/06/2012 at 12:01 pm Permalink
http://youtu.be/poej1uf8PCA