Neću ti stići

prije samoće danas.

Niti sutra neće me

na tvom dovratku biti.

Ti ne samuj

pod krošnjama murvi.

Prevarit će te šumorom

svojih dugorukih grana

i slatkom zemljom

što pod njima zori.

Neću ti stići

prije samoće danas.

Niti sutra neću

na tvom stablu dolistati.

Ti ne zašivaj nebo prstima

i ne pleti kosu

među suho cvijeće.

Ja jesam živa

i tinjam svojim mrakom

u koji ti

sav ozaren ulaziš.

Zato ti neću stići

prije samoće danas

niti i jednog dana

među nama.

Od groba sav,

u moj mrak ulaziš

da bi me ženom rodio

i ime mi sašio od sna.