Ogoljavanje

Hrastova klupa
miriše šumom zelenom
prošlim
plutam
i šapućem nemire
strahove i slutnje
izgubila sam lice
obično
neobično
ono pravo

zauvijek
nisam
više ista

14 komentara za "Ogoljavanje"

  1. Kristian Svalina
    04/06/2012 at 9:04 am Permalink

    Na duši i životu ožiljaka je masa.
    Ali oni nas i čine čovjekom kakvim jesmo.
    LP

  2. svjetlost
    04/06/2012 at 9:37 am Permalink

    Transformacijom i zelenog drveta, lijepog, mladog i našeg lica, nas nekadašnjih u sadašnje jest – poći. I ne doznati ništa. Kobno? Zato jest i zapitanost.
    “plutam i šapućem nemire
    izgubila sam lice
    obično
    neobično
    ono pravo

    zauvijek
    nisam
    više ista”
    Istim brodom smo se u jednom pravcu zaputili, bez naše volje i želje, a povratak??????????????????????????????????
    Pozdrav, B.

  3. Marija
    04/06/2012 at 10:34 am Permalink

    Hrast je postao klupa, ali još sanja šumu zelenu. Čovjek izgubi ponešto od sebe, preobrazba je stalna.Ipak, onaj tanani dio duše ostaje. Ne mijenja svoju bit. Puno rečenog, puno zrelog promišljanja. 🙂

  4. Jim Corbet
    04/06/2012 at 11:15 am Permalink

    Hrastova klupa
    miriše šumom zelenom

    Lijepa misaona ogrnuta ljepotom prirode, drvo ima privilegiju da postane nešto drugo, čovjek je osuđen da uvijek bude čovjek.
    Pozdrav Boba !

  5. svjetlost
    04/06/2012 at 11:43 am Permalink

    Da, Bobo, htio sam reći da čovjek i u tom neumitnom mijenjanju zadrži sebe, drukčijeg fizički, ali on ostaje, traje, za razliku od drveta (vjerskim jezikom rečeno – koje nema dušu) od kojeg nastaje klupa, ormar, brod, štap… ne ostaje drvo, ono prirodno, prvobitno.
    Ova (misaona) pjesma je jedna od mnogih koje stvaraš našla mjesto u mom fajlu (ne znam engleski pa sam napisao kako se izgovara), tamo gdje smještam vrijedna umjetnička djela.

    POZDRAV, bObO.

  6. newenka
    04/06/2012 at 11:48 am Permalink

    Prelijepo Boba 🙂
    u malo riječi sve je stalo 🙂

  7. Nevenka Pupek
    04/06/2012 at 12:14 pm Permalink

    već sam rekla, reći ću to opet-razumijem

  8. boba grljusic
    04/06/2012 at 12:38 pm Permalink

    Svima vama Hvala ,puno ,na komentaru ,pojašnjenju ,pohvali i nadasve razumjevanju
    Vaša B.

  9. dinko1941
    04/06/2012 at 2:09 pm Permalink

    Jako lijepo pjesmom sjećanje prolaznosti života u kojoj povratka nema i više nismo isti 🙂

  10. marissa
    04/06/2012 at 7:47 pm Permalink

    Zauvijek ti si Boba!
    Takvu te volim!

  11. vila
    04/06/2012 at 8:21 pm Permalink

    Lijepe misli…riječi malo…rečeno mnogo… pozdrav! ♥ila

  12. stefi
    04/06/2012 at 9:36 pm Permalink

    prošlim
    plutam
    i šapućem nemire
    strahove i slutnje
    To prošlo uvijek je nekako uznemirujuće i svakako nas mijenja.Lijepa pjesma Boba.

  13. songfordead
    04/06/2012 at 10:27 pm Permalink

    zauvijek
    nisam
    više ista

    lijepa pjesma
    mi smo isti ali nam se mijenaju pogledi na svijet
    ono što smo nekada smatrali srećom ne mora više biti više izvor našeg zadovoljstva

    kamen koliko ga razbili uvijek će biti kamen
    čovjeka koliko god puta ”ubili” uviejk će biti čovjek
    noć, sfd

  14. dragica meyer
    05/06/2012 at 5:34 am Permalink

    Hrastova klupa
    mirise sumom zelenom
    U hrastu je snaga i stabilnost, kao i tvoe misli. Lep pozdrav:-)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.