14 komentara za "Ogoljavanje"

1. 

   Kristian Svalina
   04/06/2012 at 9:04 am Permalink

   Na duši i životu ožiljaka je masa.
   Ali oni nas i čine čovjekom kakvim jesmo.
   LP

2. 

   svjetlost
   04/06/2012 at 9:37 am Permalink

   Transformacijom i zelenog drveta, lijepog, mladog i našeg lica, nas nekadašnjih u sadašnje jest – poći. I ne doznati ništa. Kobno? Zato jest i zapitanost.
   “plutam i šapućem nemire
   izgubila sam lice
   obično
   neobično
   ono pravo

   zauvijek
   nisam
   više ista”
   Istim brodom smo se u jednom pravcu zaputili, bez naše volje i želje, a povratak??????????????????????????????????
   Pozdrav, B.

3. 

   Marija
   04/06/2012 at 10:34 am Permalink

   Hrast je postao klupa, ali još sanja šumu zelenu. Čovjek izgubi ponešto od sebe, preobrazba je stalna.Ipak, onaj tanani dio duše ostaje. Ne mijenja svoju bit. Puno rečenog, puno zrelog promišljanja. 🙂

4. 

   Jim Corbet
   04/06/2012 at 11:15 am Permalink

   Hrastova klupa
   miriše šumom zelenom

   Lijepa misaona ogrnuta ljepotom prirode, drvo ima privilegiju da postane nešto drugo, čovjek je osuđen da uvijek bude čovjek.
   Pozdrav Boba !

5. 

   svjetlost
   04/06/2012 at 11:43 am Permalink

   Da, Bobo, htio sam reći da čovjek i u tom neumitnom mijenjanju zadrži sebe, drukčijeg fizički, ali on ostaje, traje, za razliku od drveta (vjerskim jezikom rečeno – koje nema dušu) od kojeg nastaje klupa, ormar, brod, štap… ne ostaje drvo, ono prirodno, prvobitno.
   Ova (misaona) pjesma je jedna od mnogih koje stvaraš našla mjesto u mom fajlu (ne znam engleski pa sam napisao kako se izgovara), tamo gdje smještam vrijedna umjetnička djela.

   POZDRAV, bObO.

6. 

   newenka
   04/06/2012 at 11:48 am Permalink

   Prelijepo Boba 🙂
   u malo riječi sve je stalo 🙂

7. 

   Nevenka Pupek
   04/06/2012 at 12:14 pm Permalink

   već sam rekla, reći ću to opet-razumijem

8. 

   boba grljusic
   04/06/2012 at 12:38 pm Permalink

   Svima vama Hvala ,puno ,na komentaru ,pojašnjenju ,pohvali i nadasve razumjevanju
   Vaša B.

9. 

   dinko1941
   04/06/2012 at 2:09 pm Permalink

   Jako lijepo pjesmom sjećanje prolaznosti života u kojoj povratka nema i više nismo isti 🙂

10. 

    marissa
    04/06/2012 at 7:47 pm Permalink

    Zauvijek ti si Boba!
    Takvu te volim!

11. 

    vila
    04/06/2012 at 8:21 pm Permalink

    Lijepe misli…riječi malo…rečeno mnogo… pozdrav! ♥ila

12. 

    stefi
    04/06/2012 at 9:36 pm Permalink

    prošlim
    plutam
    i šapućem nemire
    strahove i slutnje
    To prošlo uvijek je nekako uznemirujuće i svakako nas mijenja.Lijepa pjesma Boba.

13. 

    songfordead
    04/06/2012 at 10:27 pm Permalink

    zauvijek
    nisam
    više ista

    lijepa pjesma
    mi smo isti ali nam se mijenaju pogledi na svijet
    ono što smo nekada smatrali srećom ne mora više biti više izvor našeg zadovoljstva

    kamen koliko ga razbili uvijek će biti kamen
    čovjeka koliko god puta ”ubili” uviejk će biti čovjek
    noć, sfd

14. 

    dragica meyer
    05/06/2012 at 5:34 am Permalink

    Hrastova klupa
    mirise sumom zelenom
    U hrastu je snaga i stabilnost, kao i tvoe misli. Lep pozdrav:-)

« Samo jedna suza

fantazija »