(Čitali ste: “Bijela vučica”)
Nestajalo joj je snage. Umor i kiša, učinili su svoje. Prisjetila se života u čoporu, Daha i njegovog gustog, crnog krzna, svoje djece. Odlučna da spasi svoj i njihov život ,okrenula se je i potrčala natrag,u susret progonitelju. Žute su oči plamtjele neviđenim plamenom, bijelo je krzno dobilo srebrni sjaj punog mjeseca. –Za moju djecu!-uzviknulo je njeno srce-Nećeš nas poraziti, ipak sam ja nasljednica Velikog vođe, a moje djeca njegovi potomci ! (više…)
Nasljednici
Petak 13
Oživjele su ulice maloga mjesta
U susret suncu vozim skupljenih vjeđa.
Zabljesnula je ulica i njena cesta
I tada ugledah, ljepotu s leđa. (više…)
Sretna obala
Ti na obali u bijeloj haljini
na moj brod čekaš.
Mnogo je ljudi, ali ja samo
bijelu haljinu vidim. (više…)
Htijenje
Pokrij me titrajem ljepote
Kradom unutar misli
Za jutarnje mise
Mišljen
Tražen
Moljen
jer
nisam ni mrvica bila
Na tasu vage
Koja tegobu težom čini
No koliko morala sam
Lakoći u srž sam htjela
Tebi i meni
Samo sam htjela
Derviši swinga
Teško mi je kad se sjećam
svojih drugova koji su se razišli
kao stranci poslije ljubavi
namjerno ili slučajno
i ništa nije ostalo iza njih
A noćas se, odjednom, sjetim
kiše koja je padala, neumorno, tog popodneva
i moje ruke koja je ostala nekoliko minuta
ispod tvog mantila bež boje
Vozovi su prolazili
godine se kotrljale po trotoarima
derviši swinga, u modrim kaftanima,
plesali po mokroj kaldrmi
a mi smo stajali na obali neba
sluteći bijedu godina koje dolaze
Zato ti kažem
Idi sad moja draga,
to je najbolje za tebe,
jer ne možemo zajedno letjeti
preko neba
Takva mi je narav
I ako nekad
u nekoj dosadnoj kiši
prepoznaš tragove ljubavi koje su prošle
kroz ovu ulicu
nemoj, zbog probuđene nježnosti,
odati našu malu tajnu
koju skrivamo
kao dijete ruke umazane slatkom
Jer onda nam ona ništa neće značiti
i vratit ćemo se na početak naše tuge
koja lebdi, sve ove godine,
kao list nošen vjetrom neke davne jeseni
Raspoređujem riječi ove pjesme
koja će te čekati
kao ruža na slici
što prodaje se u radnji staklara
na sunčanoj strani ulice
sve do onog dana
kada će nepoznati pjesnik
probuđen uspavankom
dopisati stih:
Neka svi koji se vole
budu zajedno
