Blog.dnevnik.hr
Sunce kaže ništa ti nije
U pukotini zore
ukliješten cvili
besmisao buđenja
pokrivam golo lice
priželjkujem
mrtvo uho
voljnost mršava
u meni drijema
nekako bih da me nije
sunce probuđeno sasvim
pršti svjetlom i pita
što ti je
odgovorom se smije
ništa ti
baš ništa nije
još tebi stremim
Još tebi stremi
Moje oko dečije
U njemu sunce koje te još mašta
U njemu more
Sanjao sam ga za tebe
Još veruje u to tvoje nebo
Moje krilo slomljeno
Kao platan kome su vetrovi kumovali
Savijam grane prema tvojim rukama
Kao dete nevino
Još tebi stremim svakom svojom nadom
I živim u poljupcima od jagoda
Divljih
Slatkih kao ljubav devojačka
Kao more nemirno
( Još uvek žeđ u grudima )
Umro bi
Da u njima nisam
Zvezde posadio
U tvoje ime
I slast jagoda
Nikad ubranih
A dve večnosti
Dve duge večnosti maštanih
19.02.2017
Viječiti rat
Kad dobri zašute zli o dobru sude. Tada svi dobre smatraju za lude. Kad zlo dobru sudi a dobrima prija tad su dobri ludi a dobro iluzija. Ustanite dobri! Zlu se nemojte dat’. Smjelo naprijed u svoj vječiti rat!
Borite se, dobri! Znam da vas ima. Udarajte dobrotom! Ne dajte svijet zlima.

