Tekst: Marija Juračić/ Glazba: Dario Darko Ciprijan
Tužna poema
Zvijezde srebrne pale su noćas
u moje mramorne zlatne vrtove
kao duše najmilijih blistaju čas
dok im lahor šapuće molitve. (više…)
Plovidba
Često smo sanjali to putovanje. I uvijek bi ga nešto omelo. Uglavnom sam ja bila ta nepokretna ljenčina koja bi se izvlačila raznim isprikama. Sada se ti izvlačiš, kao da je ta činjenica da si umro nepremostiva. Kao da se dimenzije ovoga i onoga svijeta ne mogu dotaći. Ne vjerujem da te obična, ljudska smrt mogla toliko promijeniti. Hajde, ne izvlači se. Stvari treba pokrenuti i to brzo. Ja ću obaviti sve materijalno, a ti me prati duhom. Opet smo tim.
Pjesma nad pjesmama
“Poljubi me poljupcem
usta svojih,
jer ljubav je tvoja
bolja od vina.”
(Pjesma nad pjesmama 1:2) (više…)
Tvoje namjere
Ako me misliš prešutjeti
utopli moja stopala
poput djeteta
na rubu kreveta
u plahte me složi
zaboravi mjesec u koroti
modrinu cvijeća
samo ponesi plamen svijeća.
