Donio te vjetar u kapi kiše
Sa ljetnoga neba na moje lice
Na pragu jesni kada ljeto izdiše
Neispjevana pjesma plamene ptice. (više…)
Oluja
kao neman, kao strah,
dolazi.
polako širi ruke,
prostire tijelo ponad mora,
ponad stijena
i ljudi što čekaju
neminovno.
bljesak i udar groma.
oluja.
zatvaram škure.
17.10.2016.
fotografija by Tonka
Rasuta
Sinoć je
smiješeći se
u duši od porculana
slagala
zeleni mozaik
sjećanja i snova
a kockice se pomiješale
i naišla jedna siva
rukavicom od lana
sad skuplja
dušu od porculana.
