Sonja Kokotović “Put do sreće”
Zatvaram vrata prošlosti.
Slažem u kutiju želja
sve neispunjeno,
kroz otvorene prozore žudnji
puštam treperave snove
da se nastane u nekom mlađem tijelu.
.
Ragade godina
davno prihvaćene
srasle sa mnom,
nastanile se u borama.
.
Više ne rastem.
.
Zbrajam uloženo vrijeme,
dodajem sva dijeljenja srca
i od toga oduzimam gubitke
uloženih nada.
Puštam da mi vlastitom oštricom mača
skinu epolete ega.
.
Ogoljena,
vidim sreću.
Danijela Ćuk “Tebi, ženo”
Žena si, majka i kraljica,
borac i u svakom trenutku lavica,
uvijek tu za druge a gdje si ti?
Prije nego odgovoriš, dobro razmisli.
.
U svom životu imaš zanimanja sto,
mnogi i ne primjećuju to,
ali ti dobro znaš to sve,
i zato misli,draga,misli na sebe.
.
Ako nisi dobro ti sama,
ako nisi dobro kao žena, dama i kao mama,
ako sav teret na tvoja leđa pada,
zar ne misliš da je vrijeme da promijeniš nešto odmah sada…
.
Učini svaki dan neku malu sitnicu,
samo za sebe, da nacrtaš osmijeh svom licu,
da postaneš svjesna vrijednosti koju nosiš,
i da se sobom s razlogom ponosiš.
.
Draga ženo, ti koja život ljubiš,
nemoj zbog prevelike žrtve sebe da izgubiš,
čuvaj sebe jer ovaj svijet te treba,
pravi si dar i blagoslov sa neba.
Suzana Marić “Put za nigdje “
Hodamo putem koji ne vodi nikamo
ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka
punih gorčine i tjeskobe.
Put koji se u paukovu mrežu pretvara,
gura nas ka središtu ponora.
Uzalud potoci nade
u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica;
kukolj je niknuo posvuda.
Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene niti tkanja.
Hodamo u svom htijenju i samodopadnosti,.
Razularena krda
jurišaju u bezdan,
u grotlo propasti, ne osvrćući se i ne mareći za pregažene duše pod nogama koje ruke pružaju u agoniji nemoći za još jednom zrakom humanosti i ljudskosti.
Hodamo…
Znakovi spasenja su u nama
Guramo ruku u nutrinu duše, vadeći ih, da ih operemo pokajanjem .
Bože, svijet ide pogrešnim putem, preusmjeri ga, zaštiti svoj narod !
Suzana Marić