Sonja Kokotović “Jedan kromosom viška”

Njeno lice toplo

cvijetak je proljetni

poput tratinčice se smije

zubiće pokazuje.

Unosi vedrinu u svaku sredinu

njeno oko, posebno sjaji

uvijek – zagarantirani su zagrljaji!

Upire prstom da nam ne promakne

ono što srećom dotakne,

ako želi, ona je i leptir i cvijet,

u njeno maleno srce stane cijeli svijet!

Mada je dijete, često je velika

jer uči nas komplicirane, tašte,

nas punih ničega

svojim iskrenim očima punim sretnog svačega.

U njima radosti, dobrote, neke posebne sjete

a mi mislimo…samo je dijete…

Ne može znati da mi veliki (a tako mali)

sve manje znamo

davati, praštati, dizati drugog

da gladni smo vlasti, novca, da dijelimo, ratujemo

da ne vidimo, da ne čujemo,

da sve manje se smijemo, da ustvari – ne živimo!

Ne može znati da glumimo, stavljamo maske

pred to dječje lice iskreno, pred to srce otvoreno!!

Kada takvi, pogledamo to lice

ono se na sve, samo tajanstveno nasmiješi

i mirno pruži ruku ostavljajući

zrakom jasnu poruku:

Imam kromosom viška,

i ne znam upariti čarape,

ja sam blagoslov s nebeskog vrhunca,

zovu me još i dijete Sunca

u me, ljubavi je napretek

jer ne radim razliku između čovjeka

ako me prihvatiš, ako si iskren, voljet ću te – dovijeka….

(21.03. Međunarodni dan osoba sa sindromom Down)

Pročitaj cijelu poeziju

Lav Lenski “Haiku”

Bjesomučni rat

zlih, animalnih bića

treba prestati.

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Put do sreće”

Zatvaram vrata prošlosti.
Slažem u kutiju želja
sve neispunjeno,
kroz otvorene prozore žudnji
puštam treperave snove
da se nastane u nekom mlađem tijelu.
.

Ragade godina
davno prihvaćene
srasle sa mnom,
nastanile se u borama.
.

Više ne rastem.
.

Zbrajam uloženo vrijeme,
dodajem sva dijeljenja srca
i od toga oduzimam gubitke
uloženih nada.
Puštam da mi vlastitom oštricom mača
skinu epolete ega.
.

Ogoljena,
vidim sreću.

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Tebi, ženo”

Žena si, majka i kraljica,
borac i u svakom trenutku lavica,
uvijek tu za druge a gdje si ti?
Prije nego odgovoriš, dobro razmisli.
.
U svom životu imaš zanimanja sto,
mnogi i ne primjećuju to,
ali ti dobro znaš to sve,
i zato misli,draga,misli na sebe.
.
Ako nisi dobro ti sama,
ako nisi dobro kao žena, dama i kao mama,
ako sav teret na tvoja leđa pada,
zar ne misliš da je vrijeme da promijeniš nešto odmah sada…
.
Učini svaki dan neku malu sitnicu,
samo za sebe, da nacrtaš osmijeh svom licu,
da postaneš svjesna vrijednosti koju nosiš,
i da se sobom s razlogom ponosiš.
.
Draga ženo, ti koja život ljubiš,
nemoj zbog prevelike žrtve sebe da izgubiš,
čuvaj sebe jer ovaj svijet te treba,
pravi si dar i blagoslov sa neba.

Pročitaj cijelu poeziju

Albumi Antonija Željka Kahlik

Listam albume stare
U njima mladost
Razigrana
. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Put za nigdje “

Hodamo putem koji ne vodi nikamo

ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka

punih gorčine i tjeskobe.

Put koji se u paukovu mrežu pretvara,

gura nas ka središtu ponora.

Uzalud potoci nade

u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica;

kukolj je niknuo posvuda.

Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene niti tkanja.

Hodamo u svom htijenju i samodopadnosti,.

Razularena krda

jurišaju u bezdan,

u grotlo propasti, ne osvrćući se i ne mareći za pregažene duše pod nogama koje ruke pružaju u agoniji nemoći za još jednom zrakom humanosti i ljudskosti.

Hodamo…

Znakovi spasenja su u nama

Guramo ruku u nutrinu duše, vadeći ih, da ih operemo pokajanjem .

Bože, svijet ide pogrešnim putem, preusmjeri ga, zaštiti svoj narod !

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts