Suzana Marić “Put za nigdje “

Hodamo putem koji ne vodi nikamo

ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka

punih gorčine i tjeskobe.

Put koji se u paukovu mrežu pretvara,

gura nas ka središtu ponora.

Uzalud potoci nade

u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica;

kukolj je niknuo posvuda.

Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene niti tkanja.

Hodamo u svom htijenju i samodopadnosti,.

Razularena krda

jurišaju u bezdan,

u grotlo propasti, ne osvrćući se i ne mareći za pregažene duše pod nogama koje ruke pružaju u agoniji nemoći za još jednom zrakom humanosti i ljudskosti.

Hodamo…

Znakovi spasenja su u nama

Guramo ruku u nutrinu duše, vadeći ih, da ih operemo pokajanjem .

Bože, svijet ide pogrešnim putem, preusmjeri ga, zaštiti svoj narod !

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Nemir”


Nedjelja je
buran dan.
.
Eterom se
prolama

mučna
grozota.
.
Znakovi –
bezakonja.
.
Ne nazire se
poboljšanje…

Ostaje samo
gorak okus…
.
Jal i gnjevnost.
.
A u grudima –
krater od metka.

Pročitaj cijelu poeziju

Besmrtnost – prepjev (Immortality, Clare Harner)

Nemoj stajati

uz grob moj i ne plači,

ja nisam tamo

i ne spavam samo –

ja sam huk tisuću vjetrova,

i dijamantni odsjaj snjegova,

svjetlost sam sunca sa zrela žita

i nježna kiša jesenja, sitna.

Kada se budiš s jutarnjim mirom,

brzi sam nalet, uzdignut hirom

tihih ptica u kružnome letu

i dan sam koji nadilazi noć i sjetu.

Nemoj stajati

Uz grob moj i ne plači –

nisam tu, (nek te tuga ne tlači),

život je od smrti jači.

 

 

Immortality

Do not stand
By my grave, and weep.
am not there,
I do not sleep—
I am the thousand winds that blow
I am the diamond glints in snow
I am the sunlight on ripened grain,
I am the gentle, autumn rain.
As you awake with morning’s hush,
I am the swift, up-flinging rush
Of quiet birds in circling flight,
I am the day transcending night.
Do not stand
By my grave, and cry—
I am not there,
I did not die.

Clare Harner, 1934. 

Pročitaj cijelu poeziju

Marko Jareb “Korisnost”

Življenje na osami s domaćim životinjama.
Mirisanje rascvjetalog garofula.
Traženje u morskim dubinama nečeg sitnog.
Slušanje šuma mora u hotelskoj sobi.
Gledanje leta galeba nad pjenušavim valom od juga.
Osjećanje mirisa smilja i bosilja.
Mirisi s roštilja na maslini i lozi.
Pupanje smokava i mirisi poljskih voćaka.
Nježna bjelina rascvjetale trešnje.
Ležanje na tek pokošenom sijenu.
Osluškivanje morskog plićaka u suton.
Morski mirisi u jutarnja svitanja.
Piskutanje ferala na kaiću u noćnim bonacama.
Sve su to – samo dijagrami korisnosti energetskog pepela.

Pročitaj cijelu poeziju

“Sačuvati sjećanje, Tonka” Antonija Željka Kahlik

 

Kao i godinama prije,
upalila je svijeću,
taj dan, (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Kuća”

 

Kuća je sada hladna
Nema u njoj ljudi,
Nema ni starog stola, ni kredenca,
Ničeg što joj je davalo toplinu.
.

U velikoj sobi je krevet okrenut na drugu stranu,
Pa kad spavaš na desnom boku, nemaš više onaj stari pogled na zvjezdano nebo.
Ne vidi se ni žuti mjesec,
Ni razgranato jabukovo drvo,
Ni procvala trešnja.
.

Izgleda ti kao da si negdje drugdje,
Na nekom mjestu koje te samo malo podsjeća na nešto što si vidio ranije,
Možda u snu,
Ili u filmu.
.

Onda se stisneš i skupiš u krevetu,
Kao u klupko,
Povučeš jorgan prema gore,
I pokriješ se do grla.

A ljeto je,
I u sobi je toplo,
.

Ali ti se smrzavaš.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts