Suzana Marić “Umiri se, more moje “
Oluje tutnje,
bodu more moje
vatrenim vilama
u rebra,
a ono uzmiće, propinje se; galopiraju valovi
u bjesomučnom trku.
.
Pjeni se modra griva,
lomeći se o stijene
vremenite urliću vjetrovi.
.
Umiri se, more moje…
Uzburkalo se je u tmini…
Dubine su se mutne uzdigle, ..
Zijeva ambis crni, vodeni, tražeći żrtve
u nemirnoj barci.
.
Jedro je rastrgano na jarbolu nade.
I galeb je u kriku odletio.
O, more moje…
Tutnjiš kroz mene
lomiš me, u pijesak, u prah me pretvaraš!
Suzana Marić
Lorena Vojtić “Ekstravagandno”
Volim mane,
koje ti drugi
zamjeraju.
.
Čekam te,
jer si vrijedan
tolikih peripetija.
27 nam
je godina…
.
Idealna smo
kombinacija.
.
Za raspad
i pobunu
sistema.
.
Grozomorno
koračamo –
ka ambisu.
.
Što je to
hodajuća
destrukcija?
.
U kompletu,
sabrani…
.
Ti i ja.
Marija Juračić “Poezija Gustava Krkleca posvećena Bezimenoj” – izbor iz Diskursa
Gustav Krklec je u mladosti bio izrazito lijep i njegovan čovjek. Šarmer i kozer, ljubitelj dobre kapljice i žena, boem koji nikada nije ostao bez plaće, dobro se snalazio u svakom društvu. Živio je u nekoliko država i u svakoj se znao snaći: u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u Kraljevini Jugoslaviji, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, u Republici Jugoslaviji.
Kretao se u društvu mnogih umjetnika i državnika: Josipa Vanište, Antuna Branka Šimića, Vladimira Nazora, Tina Ujevića, Miroslava Krleže, Karela Čapeka, Ive Andrića, Tita…
