Tamo gdje je najjače zasjala zvjezdica
Tamo gdje je djetešce rodila djevica
Tamo u sirotinjskoj, trošnoj štali
Tamo su kraljevi putovali.

🌠

Jahali su noćima, danima
A zvijezda je sjala pred njima
Sa svoga puta ne skrenuše
Herodu tajnu ne otkriše.

,🌠

Već Isusa malog darovaše
S pastirima i anđelima zapjevaše
“Svemu puku na veselje,
Mir na zemlji!” oni vele.

,🌠

Svo je Nebo zapjevalo
Zemlju Svjetlom obasjalo
Svete Kralje’ pozdravilo
Svetom vodom pokrstilo.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Nenapisano zove igru označavanja,

pisanjem po margini oblik fragmentacije,

tkanjem prošlih citata proces umnožavanja,

senka potrebna tekstu pod velom negacije.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nadali se ljudi u veliku dreku na samom početku ljeta Gospodnjeg 2024., a sve zbog jednog sasvim uobičajenog, automatskog pravnog posljetka koji se oko nas neprimjetno odvija u neprekinutom slijedu. Zakon… zanimljiv inače samo umjetnicima, nakladnicima, producentima i sličnom trudbeničkom profilu, poput tsunamija je razrušio brane i nesmiljenom snagom zapljusnuo cjelokupnu populaciju – djecu, žene, ljude… koji i ne znaju što ih je snašlo, a još manje, kako da se od dobivenih prava zaštite. Riječ je, pogađate, o zakonima koji reguliraju “javnu domenu”… propisujući da znamenita umjetnička djela i brendovi ne mogu zanavijek ostati u rukama tvoraca ili pravnih posjednika, nego se nakon određenog vremenskog roka moraju predati na slobodno korištenje svima, kao opće dobro. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Hoću da vam ispričam  priču, još neispričanu; priču lutalicu, kako kažu: “od nemila, do nedraga”, e baš tu priču, što onaj poslednji za stolom u nekoj kafani ili na nekom slavlju ili u vozu pri dokolici, čekalištu, odmorištu i svratištu, na nekom skupu pričljivih ljudi, ponosnih na svoje pripovedanje i održavanje pažnje slušalaca, koji netremice od njih očekuju vrsne priče i dosetke neke; da baš ti uveseljaci nisu u stanju da ispričaju ovu priču; dok oni poslednji za stolom, povučeni ćutljivci i nesigurni u svoje pripovedanje ćute i u sebi potiskuju i guše tu nikada neispričanu priču, koja im mrači um, odvlači pažnju, izaziva ih da progovore i traže reč, pred svim onim kreatorima dobrog raspoloženja i neprikoslovenog prava na vlasništvo svih priča…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Često se događa da pjesnik i slikar međusobno surađuju. To ne čudi, jer svaki pjesnik nosi slikara u sebi, a svaki slikar pun je poezije. Oto Šolc posvetio je Josipu Vaništi pjesmu Šapat u noći, a vrhunski hrvatski portretist mu se odužio vjernim portretom.

…Posljednji dan, što nikako ne počinje:

uzdan, a sve se nesmiljeno kreće,

nema pomoći ovom nebu,

ovoj javi snova ne treba…

Pročitaj cijelu poeziju