Ukleti Nizozemac
Sve je glatko poput stakla
Rumenog lica u osvit zore
Uz pjesmu galeba budi se more
Jedna kap ga dotakla.
Skliznula sa lica jednoga cvijeta
Val strasti u krug se širi
Luke nema da je smiri
Strijela tvoja je dalekog dometa.
Kad bi stvarnost bili snovi
Da je kaplja na dlan pala
U porat želja bi pristala
Ukleti Norvežanin i dalje plovi.
Mjesto na kojem se nalazi snaga
Dokona noć zaorala brazdu posred mora
Sunce je prvom zrakom puni
pretvarajući je u zlatnu
jutro bremenito kliktajem galebova
dok ih nečija ruka kruhom hrani
jedan pogled na ljepotu oživljava zamrlo
misli oslobađaju nevidljivom snagom
tad činiš ono što nisi vjerovala
da možeš
