Nema te više ispod breza
prošlo je dugo već,
čujem ti samo jeku glasa
u vjetru tražim r’ječ. (više…)
Sonet za Edgara Alana Poa
Pesak posvuda, prsti ponad ponora…
Do crnih zvezda pogled u tamni bunar,
izgubljeni stih napisan u spomenar –
,,U nespokoju čeka se nova zora.” (više…)
Josip Ergović – Kako sam pisao Bizarnu lucidu polusna
„Sva je ukradena iz njekog starog libra starijeg neg je starost“, govori o svom „Skupu“ Marin Držić, zbog toga što je za okvir komedije preuzeo oblik Plautovog ćupa – aulularije – i do vrha ga napunio Držićem. On drugačije nije znao, a nije ni mogao… i da je htio.
Za potrebe svoje „Lucide“ ja sam posudio okvir renesansnog Dubrovnika i pokušao ga napuniti… sobom. Ambiciozan poduhvat za pisca-početnika u poznim godinama. Bez ijednog ranije objavljenog retka, uložio sam u nju dvogodišnje iščitavanje stotina stranica povijesnih i književnopovijesnih tekstova. „Lucida“ je zajednički nazivnik svih libara koje sam u životu proštjeo, desetaka ljeta provedenih ispred i iza pozornica Dubrovačkih ljetnih igara i nekoliko godina studiranja hrvatske i ostalih južnoslavenskih književnosti.
VJEČNA TAJNA
Noćas sam pratila sjajnu zv’jezdu
gore na noćnom, mračnome nebu
i čudnu meteorsku najezdu,
što glasnim praskom putanju grebu. (više…)
