Neprekidno prebirući po danu
priželjkuju otkriće čudesnoga
koje bi moglo
otpjevati zaspanku mislima
koje i u snu odišu samoćom
oni usnuli
još vjeruju
Neprekidno prebirući po danu
priželjkuju otkriće čudesnoga
koje bi moglo
otpjevati zaspanku mislima
koje i u snu odišu samoćom
oni usnuli
još vjeruju
Ja sam sanjar život c’jeli
sanjam budna i kad spim
nit me od sna java d’jeli
sanjam snove srcem svim.
Zlatnom iglom ispletene
snove skrivam, čuvam za te’
umotani u satene
broje dane pa i sate.
sanjam često tvoje oči
pa se sretna budim tada
jer zabljesnu usred noći
sjetnom suzom, boje žada.
I dalje ja pletem snove
nekad srebrom, nekad zlatom
zasanjarim dane nove
i borim se sa inatom.
Bar u snove tad mi dođeš
drugačije niti nećeš
makar samo kroz san prođeš
ja osjetim: Tu se krećeš.
Bilo je ljeto ili možda proljeće,
više se ne mogu sjetiti,
sreli smo se na nepoznatom mjestu
i pričali dugo, dugo
tražeći naša srca
koje je ukralo vrijeme
ta nevidljiva zvijer
Bila je zima ili možda jesen,
više se ne mogu sjetiti,
noć je letjela iznad grada
kakva noć
Padao je snijeg boje višnje
po tvojoj kosi
I čula se muzika
Na raskrsnici vjetrova,
nevidljivim mastilom,
napisali smo pjesmu
o nama
i zaplakali
Jer onaj ko voli suze ne krije
Potamnjeće srebro , dotrajaće riječi
zlato će igubiti sjaj
vrijeme
ta nevidljiva zvijer
ukrašće stih iz ove pjesme
I nemojte se bojati ako odjednom,
noću , čujete čudan zvuk,
sve je redu , upravo su se otvorile
stare rane