Purpurom se diči nebo poslije kiše

I smiješi se suncu što zalasku hiti

A na drugoj strani duga po njem’ riše

I prepliće boje pa ga njima kiti. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Drhtaji izlazećeg u srcu mu peščanom,

ugaono svanuće neprozirno masivno,

u jarosnome zraku sev noža u nesvesno,

pri izlasku Meseca san u prozirno plavom.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

                                                               Umro je jutros u 7 h, 11-og. Odjednom je našla važnim činjenicu da je i rođen na takav jedan datum – 11-og. Brzo je letjela preko datuma, da i sin je rođen 11., da je i dijete iz njegovog drugog braka rođeno 11-og – jedva, s nekim naporom iznutra otklonila je nelagodu koju su nosile ove misli. „To nije važno, trgnula se; ne govori ništa o onome što se dogodilo.“

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sjećanja na njezinu

dugu, raspuštenu kosu

prikradaju se mome snu. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Prestala sam jesti meso prije četiri godine u trenutku pripremanja škarpine, kada su senzori dodira na mojoj ruci registrirali njezino tijelo kao odsječenu i ohlađenu ljudsku podlakticu.

Mlijeko sam prestala piti kada sam, u lucidnom trenutku organoleptičke hipersenzibilnosti, u njemu namirisala krv i gnoj, onečišćene akumuliranim stresom ponižene životinje. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://www.youtube.com/watch?v=E9qYUHlF8J8

U križ moj ti si ukucala čavao

i dala znak da povorka krene

te crne vrane i te gladne hijene

da uzmu sve što osta od mene.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju