Ličinka
Ana mi je rekla:
„Traži milost!“
Nakon sedamnaeste kiše slijepi će uskrsnuti.
Bitnost koja upućuje na životni ciklus;
ovo su ticala,
hladna poruka našoj civilizaciji
sinopis po kojem se sve događa.
Ana je pronašla milost
nakon sedamnaeste kiše
Suncu je zadatak prevariti onog koji vidi.
Marta mi je rekla:
„Budi gospodar!“
Nakon sedamnaeste kiše
konkluzije tvrdnji postaju neutemeljene.
Gusjenice su crne i samo Crne;
polazim od nulte točke zavisnosti.
Marta je postala gospodarica
nakon sedamnaeste kiše
hipotetički se razmnožavamo.
Noemi je posebna.
Kaže:
„Ljepota sažima znanje o Svijetu.“
Nakon sedamnaeste kiše
javlja se prijelazni oblik razvoja,
mi nikako da završimo preobrazbu.
Noemi
sutra putuje za Mongoliju.
Ja ostajem brojati oblake.
Pamtim
velike promjene unutar ličinke.
Nakon sedamnaeste kiše
leptirima nije do snošaja.
Sonet za Ejmi
Buntovna tinejdžerka pri muzičkom pasažu,
okružena momcima u amaterskom bendu,
svojim tamnim glasom, gle, najavi bluz legendu –
devojku setnog lika što voli tetovažu.
Nesvakidašnji koktel od ljubavi i bola,
ljubav je kao kocka dok veruješ žetonu,
smeju nam se bogovi kada snovi potonu –
previše uspomena uz kralja alkohola.
Priča što se ponavlja sliči na karmički greh,
predznaci koji slute na zlokobnu godinu,
poput požara blista pred odlazak u tminu.
Kažu da sve je lako kad se dobro odigra –
sred svetla pozornice gorak je njezin osmeh
dok izgovara – ,,ljubav je izgubljena igra”.
don kamov
dok u brencanju zorničnoga mraka
psuje breme materine puti
on stegne dojku grimizne svjetlobe
u umu bolan
a mrtav od slobode