Fotografija:Nihad Arifovic

Jesenje jutro
Ptica na prozoru
Ja starim

Pročitaj cijelu poeziju

na pogrešnom nebu me traže

moje su dojke stiještene

grubim dlanovima berača plodnosti (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Drhti u noći jedna sjena

Treperi u svjetla tvoga sjaju

Bljesak ljepote isijan u beskraju

Duša u lampi zatočena.

Bdije izgubljena, sama

U mračnoj utrobi od gline

Svjetlo tvoje da joj sine

Protrljaj nježno rukama. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

ako umrem

ako ikada umrem

prije no što osniježi 

i more povuče svoje dubine

kćeri

u oko me svoje pokopaj

i odnesi tišini

koraljnih šuma

gdje su ptice

od staklene krvi

a bijele trave

zapliću vječnost

o krošnje bez ruku

i bez zlatnih dlanova

Karmen, mojoj zlarinskoj kćeri

Pročitaj cijelu poeziju

Šumom odjekuje tok-tok-tok, to žuna šalje hitan brzoglas svim stanovnicima šume. Hitan poziv kod starog hrasta na maloj čistini, odzvanja jeka. Slušaju poziv svi od reda i u čudu se ogledavaju, traže uzrok. Susjed susjeda potiho pita zna li što se sprema jer kada je hitno obično bude posebno i životno važno. Skupljaju se tako ispod hrasta i sve jedan drugoga gleda kao da će nešto vidjeti, nešto znati.

Stara sova, već pomalo slabog vida, stiže prva. Nije ni čudo što slabo vidi jer sate i sate, danju i noću stalno zakone mijenja. Treba sve te propise dopuniti, promijeniti, izbaciti kako koja vlast šumom zavlada. Svaka uvijek mijenja zakon po svom, da joj paše ako poželi svoj dom useliti u tuđe dvorište ili dva i više jer sve mora po zakonu biti. Sirota sova često ni prethodne promijene još unijela nije, a nove su već na snazi. Knjiga je njena tako teška da je uskoro nitko nositi neće moći, a razumjeti još manje. Sada desno na jednu granu sjede jer i to treba  biti po zakonu.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Otkucaj sata, odsjaj u ogledalu,

bašta na kiši, kap krvi sred sutona,

iskrcavanje na poslednju obalu,

inspiracija van tih slepih kanona.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju