Marin Čaveliš “Opstanak” izbor iz Diskursa
Opasnost od velikih zvijeri
čovjeku više ne prijeti.
Istrijebio ih je u namjeri
da bude
najjača zvijer na planeti.
Goblen od začaranih snova
Kapljice kiše,
glasovi usred tame,
seta sred srca.
Zvezde što odnose bol,
pred utonuće u san.
,
Zaboravljene
mrvice milostinje,
goblen od snova.
Gorki talog ljubavi
za mehaničke lutke.
.
Čulne obmane.
Uskovitlani snovi.
Kroz mračno staklo,
dva koraka između –
u začaranom krugu.
Posijedile mi kose
Zašto mi je Mjesec kose posrebrio?
Zašto se je na moju glavu okomio?
+
S godinama koje život mi broji
Još mi i on svaku drugu las oboji.
+
Glava mi je kao zebrina pruga
Crno-bijela je sad, moja kosa duga.
+
O, živote ludi, pa što mi to radiš?
Čupaš kosu tamnu, sijede lasi sadiš!
+
E, bome ih bojati, čupati neću !
Neka samo rastu, želim im sreću !
Suzana Marić
Evo Marija kako mi se prikaže pjesma
Ta stara zima ( i naslov pjesme drugačiji)
Napokon je stigla
(još uvijek ga ima)
skriveni u haljama
sve manje bjelo
razdraganost
kao zima nekad
snježne pahulje
raskošne obline.
Evo doslovno sam prepisala sa portala moju pjemu od jučer ” ONA STARA ZIMA” (prva strofa)
pročitala sam i komentare od kojih mi je čudan Spome komentar : “Ispred očiju mi veju pahulje” To nisu moje riječi. jednostavno ne znam što se događa.
