Zaštićeni tminom noći bez mjesečine, neometano su se domogli prvih kuća predgrađa. Živaca napetih do pucanja, promicali su sablasnim labirintom ulica napuštenoga grada. Nastojali su biti što tiši, svjesni da ih u svakom trenutku – iza svakog ugla – može čekati smrtonosna klopka. Juraj je iznenada ukopao vozilo. Budući da nisu imali upaljene farove, i bez Grgura, nije zamijetio prepreku koja je, poput glomaznog debla, priječila prolaz cestom. Pouzdavajući se u svoj niktalopski vid, propustio je redovito kontrolirati zaslon kamere za noćno snimanje. A ona ga je, svojim crvenilom, pravovremeno upozorila da je taj balvan, tamo na cesti… živ. Štoviše, pogled na ekran je signalizirao živahnu aktivnost i uz obje strane vozila. Kad je Krunoslav ujurio u cockpit, Juraj je upravo energično izgovarao u mikrofon: “

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Napokon je stigla

(ipak je još ima)

skrita u haljama

sve r’jeđih bjelina,

ushićenje digla

kao nekad zima

snježnim pahuljama

raskošnih oblina.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Zahvalnice za učešće u stvaranju zajedničke pesme PUTOVANJE povodom 30 godina od smrti Desanke Maksimović i Dana maternjeg jezika.

Pročitaj cijelu poeziju

U zapovjednoj bazi insektoida, na uzvišenju kod Svete Nedelje, vladala je potpuna tišina. Tek tu i tamo mogle su se čuti taktičke zapovijedi izdavane potištenim kuririma. Ovi bi zatim, pognutih glava, odlazili na izvršenje. Khaadeh je, unatoč svim neslaganjima, suosjećajno promatrao Goonsaaha. Razumio je njegovu bol. “Znaš li gdje je Zeeah?” tiho ga je upitao. Nakon trenutka napete šutnje Goonsaah je nervozno odgovorio: “Ja sam krenuo odmah poslije tebe. Princeza je, zajedno s Tagenom i zaštitnim vodovima, ostala u bazi. Ni oni se još nisu vratili. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju