Ponekad se vojnici ne vrate
sa krvavih polja
pretvore se u bijele ptice
i odlete do plavih visina
da tamo snivaju
S vremena na vrijeme
obično s jeseni
kad magle padnu
na zamrzla polja
dolete, odnekud, bijele ptice
i puste krik
iznad usnulih domova
da probude
one koji su ih zaboravili
Krik
Smrt, život, ljubav
Smrt je sveprisutna i sveobuhvatna. Nalazi se u svakoj stanici materije, rađa se s njom, raste u njoj dok je potpuno ne preplavi i preuzme pa sam sklona tvrdnji da je materija primaran oblik postojanja. Da je drugačije, da je ideja u postanku svemira imala primat, ona u svoj plan ne bi ukalkulirala smrt. U svemu živom postoji Smrt. Njezin sat otkucava od iskona, a njeno vrijeme precizno i mirno sve postojeće pretvara u prah. Ona ništa ne propušta, nikoga ne štedi. Nema u njenom činu namjere. Ona djeluje automatski u skladu sa svojom prirodom, zakonom urušavanja i ništavila. U svom djelovanju nije predvidjela bol, jer u ništavilu boli nema. Bol je rezervirana za život.
