I Bog suzu pusti
Zaplakali anđeli nebesa
nad najljepšim plavetnim planetom
bojeći se ratnog urnebesa
što moćnici razaraju netom.
Strašna zvjeri uma podivljalog,
ne vjeruješ u dobrotu Boga
već u ob’jest srca olinjalog
b’jesom ideš i na brata svoga.
Anđeoske suze preteške su
i njihova krila su slomljena,
sve bih dali da u ovom času
duša đavla bude zatomljena.
Što će ljudskoj zvjeri više, no što treba?
a treba joj na kraju , jedan puta dva.
Zemlja što ju krade i na njega vreba
dok mu duša zvjerska ne zna ni da sja.
Što će gore reći, tiranin zemaljski,
darovanim umom što uništi sv’jet?
Ni on neće dugo bahatit se rajski
uživati ovaj darovan mu cvijet.
Noćas vidjeh anđela sa suzom u oku
pratio je povorke ljudske strahote.
Ljudi. žene, djeca u strahu duboku
ovisnu o nebu i kruhu dobrote.
I Bog suzu pusti što b’jednika stvori
i Njega da može sravnio bi on
jer to zvjersko srce od bjesnoće gori
i ne čuje zvono i zadnji mu zvon.
kosidba
jedna smrt
za tebe
majko
još jedna od zlata
za tebe
draga
s poljane ove
i proljeće bježi
ja žito sam
što umoreno
nad vama
sniježi
Sanda Stanaćev Bajz “Pomaknuta geometrija” – izbor iz Diskursa
Antonija Celin u novom slikarskom ciklusu svoja likovna promišljanja uspostavlja geometrijsko apstraktnim izrazom. Novi modeli njenog likovnog izražavanja prizivaju duh umjetničkih tendencija čije elemente Antonija slobodno „slaže“ u prostor svoje slike.
Pojam apstrakcije percipiramo kao odvojenost od prirode, a krivac tome je nezgodna implikacija pojma koji znači odvojiti, isključiti, izostaviti suvišno. Kao izraz predstavlja umjetnost u kojoj predmet biva podređen ili iskrivljen u svrhu naglašavanja plastičkih i izražajnih sredstava. Ona stvara novi svijet koji naoko nema ništa s realnošću, no u svojoj popudbini podliježe općim zakonima kozmičkog svijeta. Tako se usporedo s prirodom javlja novi svijet, svijet apstraktne umjetnosti podjednako konkretan i realan. Geometrijska apstrakcija usvajajući znanstveno-matematičke metode stvara taj imaginarni svijet revalorizirajući vrijednosti prirodnih svojstava linije, oblika, ploha te njihovih kombinacija i odnosa koji su postojali u prirodi dugo prije pojave čovjeka. (više…)
Sreća
Pod okriljem noći
Okrilje noći sve ljepote skrilo,
sve što je danju blještalo od sreće,
sve što je oku gledat bilo milo
ljepotu vratit, noć, do jutra neće. (više…)
