Marija Juračić “Buga”
Buga je kriminalistički roman čija radnja počinje u trenutku kada se glavna junakinja Buga mora suočiti sa životom u kojem njezina diploma ne znači ništa, u kojem ostaje sama i nezbrinuta.
Grad u kome kiša ne umije da plače
Vraćam se u grad svoje mladosti
grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ
grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno
kao da se gazi po razbijenom staklu
grad u kome u poznu jesen
još dozrijeva jabuka u bašti
iza male kuće okrečene u bijelo
ispod koje sam skrivao svoje tajne
grad u kome se nalazi i bol i slutnja
dječaci opsjednuti muzikom
i djevojčice koje razgovaraju sa oblacima
grad u kome sam ostavio
mnogo nenapisanih stihova
jer sam shvatio koliko su bespomoćni
grad u kome sam noću lutao ulicama
tražeći utočište za svoju čežnju
grad u kome se zaustavilo vrijeme
i liječi rane onih koji mole za oproštaj
grad u koji zimu donose plavi ždralovi
dok mjesečeva svjetlost
prenosi poljubce od jednih usta do drugih
grad koji i daje i uzima
ne birajući emocije
grad koji svoju ljubav , kao svilen gajtan,
obavija oko našeg vrata
grad u kome, ponovo, oživi sjećanje
na djetinstvo koje miriše na kolače
grad u kome kiša ne umije da plače
ona pada samo da bi saprala
prašinu sa komadića istine
okačenih u našim srcima
grad u kome sumrak ima sladak ukus
i miriše na ljubičice
grad kome dugujem ovu pjesmu
Štefica Vanjek “Pratiti leptira”
Pjesnici koje sam voljela u mladosti osvajali su me polako. Disala sam njihove stihove, nosila ih sobom kao slatku prtljagu, bestjelesne prijatelje koje osjećam dijelom svoga tkiva, tihe, stalne suputnike. Mnogo su mi dali. Otkrivali su mi stalne vrijednosti i mudrosti života te vremenom istančali osjećaj koji je postao mjerilo ljepote stvaranja. (više…)
