foto: Suzana Marić (više…)
Učitelj
Sansei na japanskom znači Učitelj.
Ti si moj sansei
Ispijanja čaja od persijskih jabuka
Sa dodatkom cimeta
U jesenje magličasto jutro
I zvuk tramvaja
Učiš me suptilnosti
Učiš me da čeznem
Tvoje riječi su kapi istine
Koje stvaraju
Savrsenu harmoniju trenutka
Vjetar najavljuje kišu
Osjećam njen miris
Ti se boriš sa vjetrom
Koji pokreće vjetrenjače
I olujne oblake
Volio bih da , jednom, usnijem
Tvoj san
Jer san o sreći je više nego sreća
Ne želim da ti u ocima stanuju zime
I da te nešto, hladno, uvijek boli
Ti si moj sansei
Ispijanja čaja od persijskih jabuka
Sa dodatkom cimeta
U jesenje magličasto jutro
I zvuk tramvaja
Učiš me da umire
Onaj ko ne nalazi zadovoljstvo
U stvarima oko sebe
I tako uništava vlastitu ljubav
Učiš me da život nije trka
Da usporim, čujem muziku
Prije nego što se pjesma završi
Ti si moj sansei
Ispijanja čaja od persijskih jabuka
Sa dodatkom cimeta
U jesenje magličasto jutro
I zvuk tramvaja
Boba Grljušić “Na dah”
Kada sam počela čitati rukopis lirske proze „Na dah“ pjesnikinje Bobe Grljušić, znala sam da u tom rukopisu neću tražiti samo lijepu refleksiju stvarnosti, emocija i impresija, već da će me riječi voditi mnogo dublje, tamo gdje se kriju svi uzroci našeg postojanja, postupaka i djelovanja. Bio je to dubok uron u ono ljudsko, skriveno koje se ne otkriva odjednom kao cjelina velike istine, nego polako, u detaljima kao djelić čovječjeg bitka.
