Jubilej ‒ 100 godina od osnivanja Udruženja prijatelja umetnosti „Cvijeta Zuzorić”
Kolaž Ljiljane Stjelja

U 2022. godini proslavlja se značajan kulturni jubilej ‒ 100 godina od osnivanja Udruženja prijatelja umetnosti „Cvijeta Zuzorić” koje je
dobilo naziv po čuvenoj Dubrovčanki, plemkinji i poetesi koja je bila zaljubljenik u umetnost i njen veliki poštovalac.
Februara 1923. godine srpski komediograf Branislav Nušić, tada načelnik Umetničkog odeljenja Ministarstva prosvete, inicirao je
organizaciju dobrotvornog bala pod nazivom „Hiljadu i druga noć”, sa idejom da se sakupe dobrovoljni prilozi za izgradnju, danas nadaleko poznatog Umetničkog paviljona „Cvijeta Zuzorić”, stecišta kulture i umetnosti grada Beograda. Dobrotvorne priloge su tom prilikom dali brojni imućni ljudi toga vremena, poput: Đorđa Vajferta, Luke Ćelovića, Mihajla Pupina, kralja Aleksandra Karađorđevića…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Jednom je posijano sjeme

U žedno polje prepuno zmija

Uzalud bačeno a opet klija

A prolazi vrijeme.

I ocrtava se jedna sjena

Prkosi suncu i njegovoj moči

Sjeme zalijevaju njene oči

Raste žudnja za sva vremena.

Stablo naraslo iz sjemena

U plamenu vražje vatre drijema

Do nebesa mira na zemlji nema

A tek je pola vremena.

Pročitaj cijelu poeziju

 (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Priča je posvećena uzoritoj dami

Bilo je sunčano jutro na Kolodvoru Želja u blizini velikog raskrižja na samom ulazu u grad kojem nitko više ne pamti ime. Često se tim otrcanim mjestom sama šetala Sudbina razmišljajući kako da joj dugi i nerijetko naporni dani budu zanimljiviji i lakši. Jednom snažno poželi da se na tom opustjelom mjestu dogodi susret kojeg je već duže priželjkivala – susret onih šest posebnih dama kojima je otvarala različite puteve tijekom života. Silno je željela da se upoznaju pa je svakoj od njih rado pričala o ostalima. No, putevi su im se uvijek razilazili jer okolnosti, kojima je Sudbina bila vođena, za to još nikad nisu bile povoljne. Ipak, dvije starije dame prijateljice su već od samog početka,
premda se dugi niz godina nisu vidjele.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Samotni i tihi prolaze dani

jedan za drugim a put im je isti,

sve tako prebrzo a kažemo: “lani”

u magli nekoj koja se ne bistri.

Još jučer je mladost hodala uz nas,

sada i ona iza nas već osta

čujemo joj šapat,(ne više ni glas)

koji iza nas tek nam jeka posta.

Brzinom munje život nam se m’jenja

nismo se snašli a na kraj smo puta.

Gdje ostaše snovi, sva naša htjenja?

Pita se pogled što unazad luta.

Nema svatko sreću i šanse je lišen

jedinstvenim ovim svemirom da hodi

i zato živi život ma bio i tren

ne pitaj kako ni kuda sve to vodi.

Pročitaj cijelu poeziju