Marija Juračić: “Glembajevština”
Kao životna šala djeluje činjenica da su prvi Glembajevi sa stranica poznate Krležine knjige iz međimurskog Remetinca i povijesnog mraka krenuli 1750. da bi se u prvim decenijima 21. stoljeća mnogi od njih našli u stvarnom zagrebačkom Remetincu.
U prvom su koljenu Glembajevi još bili anonimni i potpuno nepismeni, a onda je jedan Glembay shvatio kako se ljudska krv može pretvoriti u zlato pa je u kranjskoj šumi ubio nekog zlatara i osigurao Glembajevima početni kapital, koji su oni vješto ulagali i oplođivali na valuti one iste ljudske krvi kojom su plaćali lagodan život svojih potomaka.
Sirota mašta
Sirota ja moja mašta
Vrijedna poput suhog zlata
Javi bijednoj zalupila vrata
Slatke snove i bog prašta.
Pjesma o pjesmi
Nisam pjesnik al’ pjesme pišem
a to mi radi bujna mašta,
kada pišem ja lakše dišem,
pjesma podnese sve i svašta.
Sve je pjesma
Zora, koja u trudovima rumenim
Sunce rađa.
Noć, kada po crnom baršunu
Sjajne perle lijepi.
Luna, tiha, usamljena putnica.
Sunce, koje se zrakama zlatnim
Kroz tamu probija.
Buđenje proljeća
Ružinog pupoljka
Preobrazba leptira.
Pjev onog malenog sivog ptića
U granama jorgovana.
Ljeto, sa svojom ljepotom
I pljuskovima koji vrelu zemlju svježe.
Jesen, dok akvarel boja po prirodi posipa
I duge bijele zime
Dok čipku ledenu na prozore lijepe.
Suze i smijeh,
Oprost i grijeh,
Sreća i tuga,
Čovjek u prolaznosti svojoj.
Vrijeme koje sa zrnom pijeska
Unepovrat odlazi.
Suzana Marić
Očarani, sretan vam Dan poezije !
